Da li ste se ikada zapitali kako izgleda anatomija psa? Možda se ne čini tako, ali meko krzno krije složen i robustan kostur, sa mnogo više kostiju nego kod ljudi! Samo da imate ideju, dok odrasla jedinka ima 206 kostiju, odrasli pas ima više od 300 - ali tu se ne zaustavlja! Čak i rep ove životinje ima pršljenove i stoga je kod psa kostur podijeljen na nekoliko dijelova: glava, vrat, trup, udovi i rep. Da biste bili svjesni detalja o psećim kostima, pogledajte ovaj članak koji je Patas pripremio za vas.

Anatomija psa ima više od tri stotine kostiju!

Kada je tema anatomija psa psa, kosti se mijenjaju prema rasi i spolu životinje. Psi u prosjeku imaju 319 do 321 kost, a mačke do 230 kosti, dok se ljudski skelet sastoji od 206 kostiju.

Još jedna razlika između psećeg i ljudskog skeleta je u zubima: u poređenju sa ljudski zubni luk, očnjaci su jači i robusniji, sa dobro razvijenim očnjacima. Zanimljiv detalj je da, budući da su četveronožni, kralježnica pasa (a i mačaka) predstavlja most koji može izdržati svu njihovu težinu, dok naša kičma služi kao oslonac koji nas drži uspravno

Općenito, sastav pseće anatomije je isti za sve pasmine, ali postoji kategorija za svaki tip njuške: brahikefalna pasminaima kratku njušku, mezocefalni je srednja njuška, a dolihocefalični su najduži.

Krišljenici u skeletu psa imaju četiri dijela: vratni, grudni, lumbalni i kaudalni

Pseći pršljenovi su građeni neparnih i nepravilnih kostiju, koje se protežu od glave do repa. Napravljeni da zaštite nekoliko organa, uglavnom kičmenu moždinu, podržavaju cjelokupnu težinu životinje i neophodni su za kretanje i fleksibilnost.

Kao i mačke, imaju sedam vratnih pršljenova, 13 torakalnih pršljenova, 7 lumbalnih kralježaka i do 20 kaudalnih pršljenova. Ali dok mačke imaju veću fleksibilnost u kičmi, psi imaju veću čvrstoću. Ako ste znatiželjni o tome kako je podijeljen kostur psa, pogledajte listu ispod koja detaljno opisuje svaki od njih:

• Vrtni pršljenovi: su povezani na dnu vrata i sadrže dio lopatice koji se nalazi u torakalnom dijelu. U osnovi, oni su koštana baza vrata.
• Torakalni pršljenovi: sa prsnom kosom na dnu i grudnim košem pozadi, ove komponente osiguravaju rebra i organe abdomena, kao i lopatica. Široki su, otporni i spajaju dobar dio rebra.
• Lumbalni pršljenovi: ovo je najjači i najdeblji dio koji može izdržati svu težinu kičme psa (iz tog razloga, podložniji je problemima s kostima). Oni su najveći pršljenovi ukičmu, osim što podržava sakrum, koji je trouglast sa skupom spojenih pršljenova.
• Kaudalni pršljen: je doslovno pseći rep. Broj kostiju varira u zavisnosti od rase i može biti od pet do 20 pršljenova. Oni su povezani sa kičmom i fundamentalni su za izražavanje psećih emocija, budući da su produžetak kičme. Stoga je izuzetno opasno psu povući rep ili ga rezati u estetske svrhe – može utjecati na lokomociju.

Skelet psa: počinju prednji udovi na lopatici

• Lopatica: podržava do 60% težine životinje. Lopatica je ravna kost koja omogućava različite pokrete torakalnog zida, podržavajući mišiće regije i artikulirajući se distalno s humerusom.
• Humerus: smatra se “psećim ramenom”. Odnosi se proksimalno na lopaticu i distalno na radijus i lakatnu kost.
• Radijus i ulna: oni čine “ruku” psa. Radijus je stražnji, a ulna inferiorna. Oba su dugačka i podržavaju jedni druge tokom kretanja.
• Karpus, metakarpus i falange: karpus je dlan, metakarpus međusobno povezuje dlan, a prsti i falange su prsti pseće šape. Karpus i došaplje imaju sezamoide, koje omogućavaju kretanje. Prednje šape psa, kao i mačke, imaju pet falangi, četiri dugačke i petu malu, kao palac. šape odpsi su zaštićeni jastucima i klasificirani su kao digitigradne životinje.

Pseće kosti su otporne u zdjeličnoj regiji

Zdjelični udovi podržavaju do 40% težine životinje i robusniji su zbog funkcije jačanja lokomocije i potpore tijelu. Podijeljena je na: karlicu, femur, patelu, tibiju i fibulu i tarsus nadalje.

• Zdjelica: je karlični dio formiran od karličnog cinguluma koji ima ilium, ischium i pubis. Odgovoran je za fiksiranje donjih udova i stabilizaciju mišića dna zdjelice.
• Bedrena kost: je cilindrična kost između zdjelice i patele, koja osigurava više potpore za ekstremitet.
• Patela: vidi se kao “pseće koleno”. To je kratka sesamoidna kost koja se artikulira distalno sa femurom, povezujući nekoliko mišića u regiji.
• Tibija i fibula: spojeni su bočno. Tibija je duga, velika kost poput bedrene kosti i njena funkcija je da prenosi mehaničku silu. Fibula vrši vezivanje mišića.
• Tarzus, metatarzus i falange: Baš kao i prednje šape, tarsus je dlan, falange su prsti, a metatarzus se povezuje jedan s drugim. Za razliku od prednjih šapa, nemaju petu falangu, već nose nokte pune keratina i dermis u svom korijenu.

Pseća lobanja također sadrži nekoliko psećih kostiju

Pseće kosti lobanja psa se sastoji odmaksila sa mandibulom, sjekutićna kost, rascjep nepca u predjelu njuške, nosovi zakrivljeni da omogućavaju prolaz zraka, maksila sa svake strane, frontalna, interparijetalna, tjemena, okcipitalna i temporalna kost. Potonji ima temporomandibularni zglob, odgovoran za otvaranje i zatvaranje usta. Osim toga, lubanja ima suznu kost za svako od oka i dvije bubne bule koje štite sluh.

Postoje dvije faze pseće denticije: jedna koja se razvija dok je štene i druga koja zamjenjuje prvo između četvrtog i šestog meseca života. Dugi očnjaci se koriste za lakše žvakanje hrane za pse, a ostali zubi se koriste za mljevenje hrane.

Da li je kostur "psa kobasica" drugačiji?

Puno toga? radoznalosti kako izgleda kostur psa kobasica. Uostalom, izduženi torzo i kratke noge, karakteristične za pasminu, privlače veliku pažnju. Međutim, anatomija ove pasmine, koju su stvorili njemački lovci i razvijena za lov na zečeve u jazbinama (otuda ovaj format), ista je kao i kod drugih pasa. Razlika je, međutim, u dužim leđima i kraćim prednjim i zadnjim udovima. Međutim, jazavčar je sklon nekoliko problema s kralježnicom, kao što su displazija i “kljun papagaja” (spondiloza).