Cerebelarna hipoplazija je rijetka neurološka bolest koja može pogoditi životinje, osobito domaće vrste (pse i mačke). Uzroci bolesti su urođeni - to jest, pacijent se rađa s takvim stanjem - a jedan od prvih znakova nedostatka je nedostatak ravnoteže u prvih nekoliko mjeseci. Ali je li hipoplazija ozbiljna? Kako je živjeti s mačkom koja ima tu bolest?

Iako su slučajevi rijetki, pronašli smo mačića kojem je dijagnosticirana cerebelarna hipoplazija i koji je primao svu potrebnu skrb od obitelji: Nala (@ nalaequilibrista ) . Da bismo bolje razumjeli kako se patologija manifestira i kako funkcionira rutina mačke bez ravnoteže, pripremili smo poseban članak na tu temu.

Cerebelarna hipoplazija kod mačaka: što je to i kako utječe na životinje?

Cerebelarna hipoplazija - koja se naziva i cerebralna hipoplazija - je bolest koju karakterizira kongenitalna malformacija malog mozga. Organ se nalazi između mozga i moždanog debla, a kod mačaka je zadužen za koordinaciju pokreta i ravnotežu. Odnosno, u praksi je to bolest koja mačku ostavlja bez ravnoteže i motoričke koordinacije.

Glavni simptomi stanja su:

• Nekoordinirani pokreti
• Poteškoće u stajanju na sve četiri
• Pretjerani ali ne baš precizni skokovi
• Trhtanjeglava
• Česte promjene držanja

Uzroci problema obično se povezuju s virusom mačje panleukopenije koji se tijekom trudnoće prenosi s majke na fetus. Kod cerebelarne hipoplazije, mačke se obično manifestiraju u prvim mjesecima života.

Nalina priča: sumnja i dijagnoza bolesti

Ne samo ime mačke Nala, već i lik kralja lavova, pokazuje svoju snagu volje da preživi! Mačić Laure Cruz spašen je s ulice s otprilike 15 dana, zajedno s majkom i tri brata. “Već u prvom kontaktu s njom moglo se uočiti da je nešto drugačije, jer je bila manje čvrsta od svoje braće i dosta je odmahivala glavom”, rekao je učitelj. Unatoč početnoj sumnji, tek nakon prvih koraka sve je postalo jasnije: “Kad su braća krenula s prvim koracima, vidjelo se da nešto nije u redu, jer nije mogla hodati a da ne padne u stranu, a šape su joj bile previše se trese.”

Nakon što je shvatio da se radi o mački bez ravnoteže i da ima tremor u šapama, mentor je odlučio odvesti Nalu neurologu, gdje su obavljene neurološke pretrage i terapija kortikosteroidima počeo vidjeti da je bolje. “Doktor je već komentirao da bi to moglo biti nešto povezano s malim mozgom, ali morali smo napraviti tretmannekoliko tjedana da budemo sigurni. Primjenom lijeka nije bilo promjena, a kada smo se vratili neurologu, on je ponovno napravio pretrage i potvrdio da se radi o cerebelarnoj hipoplaziji."

Dijagnoza je došla kada je Nala imala dva i pol mjeseca. Ovaj mačić ne bi imao iste pokrete kao druge životinje, Laura ju je odlučila definitivno usvojiti."Sada se organiziramo da napravimo magnetsku rezonancu i bolje razumijemo težinu njezine cerebelarne hipoplazije."

Kakav je svakodnevni život s mačićem s cerebelarnom hipoplazijom?

Mačka s cerebralnom hipoplazijom treba više brige i pažnje, ali može normalno živjeti unutar svojih ograničenja i uz neke modifikacije u u slučaju Nale, na primjer, učitelj kaže da je glavna briga obitelji to što je ona mačka bez ravnoteže i što ne može ustati, sa svoje četiri noge oslonjene na tlo. s jedne na drugu stranu i radi neke nekoordinirane skokove . Zbog toga ona na kraju često udara glavom, pa smo morali napraviti neke prilagodbe poput postavljanja onih pjenastih prostirki na mjesta na kojima se najviše zadržava."

Drugo pitanje je da, za razliku od drugih mačaka, mačka s cerebelarnom hipoplazijom ne može koristiti kutiju s pijeskom jer nema ravnoteže za obavljanje svog posla. “Ona koristi higijenske uloške, zar nepotrebe za spavanje. Što se tiče hrane, Nala može jesti sama i uvijek ostavljamo posudu sa suhom hranom u njenoj blizini. S vodom je kompliciranije jer na kraju padne na lonce i smoči se, ali radimo testove s fontanama za teže mačke.”

Mačka bez ravnoteže poput Nale ima iste navike nego bilo koji ljubimac. Voli vrećice, voli spavati i ima krevet samo za nju. Laura objašnjava da sve mora biti u ravnini s tlom, jer ona ne može skočiti, a nema čak ni reflekse da doskoči na noge. “Nalinha se naučila prilagoditi svom stanju. Stoga ide sama do toaletne prostirke, uspijeva se nahraniti i ako joj nešto zatreba, mjauče kako bi privukla našu pozornost! Također se uspijeva – na svoj način – kretati okolo i tražiti nas po kući. Jako je pametna!”

Akupunktura i veterinarska fizioterapija poboljšale su Nalinu kvalitetu života

Iako ne postoji lijek za cerebelarnu hipoplaziju kod mačaka, moguće je ulagati u tretmane koji jamče dobrobiti pacijenata i poboljšanju kvalitete njihova života. Veterinarska akupunktura, kao i fizioterapija životinja, veliki su saveznici u ovim trenucima. Nala je, primjerice, bila na liječenju i rezultati su bili vrlo pozitivni. Ovo je ono što učitelj kaže: „Počeli smo primjećivati ​​da ona pokazuje da ima više ravnoteže, sada može leći bezpasti na bok i ponekad napraviti nekoliko koraka (oko 2 ili 3) prije pada. Ništa od toga prije tretmana nije mogla! Ona ima samo 8 mjeseci, pa se jako nadam njenoj boljoj kvaliteti života.”

Život s mačkom s invaliditetom zahtijeva neke promjene u rutini

Ljubimci s invaliditetom mogu biti jako sretni , ali oni mijenjaju život učitelja i trebaju prostor u potpunosti prilagođen njihovim potrebama. “Prilagoditi rutinu da budemo s Nalom nije lako, s obzirom na to da ne može provoditi puno vremena sama, jer u nekim stvarima ovisi o nama. Kad trebam provesti sate daleko, oslanjam se na majku ili zaručnika da ostanu s njom. Ostavljam je potpuno samu na duže vrijeme nije mi ugodno jer ne znam hoće li moći piti vode ili će prevrnuti lonac i pokisnuti. Nema načina da znamo hoće li uspjeti dohvatiti WC školjku da obavi svoj posao ili će to usput obaviti i zaprljati se.”

Osim ovisnosti o ljubimcu o vlasnicima, također je važno razmišljati o situacijama kao što su putovanja i zdravstveni problemi. “U njenom slučaju kastracija mačke nije samo kastracija, na primjer. Sve treba promisliti i prilagoditi s obzirom na njezine neurološke posebnosti, zbog čega se uvijek posavjetujem s veterinarima.”

Unatoč izazovima na tom putu, udomljavanje mačke, s invaliditetom ili ne, donosipuno zabave za cijelu obitelj. “Iako činim sve što je u mojoj moći kako bi ona imala izvrsnu kvalitetu života, još uvijek sam jako zabrinut kako da joj to olakšam što je više moguće, tako da čak i uz njezina ograničenja i njezin drugačiji i vrlo poseban način, Nalinha ima najbolji mogući život. !”