Portosistemski shunt vrlo je česta bolest u malih pasa, poput pasmine Yorkshire. Ovo stanje jetre je vrlo opasno jer, iako počinje u jetri, može utjecati na cijelo tijelo životinje. Stanje može čak imati posljedice na živčani sustav. Iako bolest nije tako rijetka kod malih pasa i jedna je od najčešćih u Yorkshireu, ovaj problem još uvijek nije poznat mnogim učiteljima. Uostalom, što je portosistemski shunt kod pasa? Koji su uzroci i klinički znakovi? Je li moguće liječiti shunt kod pasa? A kako spriječiti pojavu ove bolesti kod psa? Patas da Casa razgovarao je s doktoricom veterinarke Amandom Carloni, koja je otklonila sve nedoumice o portosistemskom šantu kod pasa. Provjerite!

Što je portosistemski shunt?

Portosistemski shunt je bolest jetre povezana s abnormalnošću u cirkulaciji krvi. Stanje je također poznato kao portosistemski shunt (DPS) ili portosistemska vaskularna anomalija. Da biste razumjeli o čemu se radi kod ove bolesti, morate razumjeti nešto o anatomiji pasa. “Jetra fetusa ima svoju ograničenu funkciju. Dakle, kao način poštede i zaštite postoji velika žila koja se zove ductus venosus, koja preusmjerava krv da ne prolazi kroz jetru”, objašnjava veterinarka Amanda Carloni. Ona kaže da se ovaj ductus venosus zatvara oko 3 do 10dana nakon poroda, jer je organ već dobro razvijen. Kada se to dogodi, krv koja dolazi iz portalne vene počinje prolaziti kroz jetru, organ koji ima funkciju pretvaranja određenih tvari u "manje toksične" verzije. Tako se mogu bez problema eliminirati iz tijela.

Međutim, Amanda objašnjava da u slučaju portosistemskog šanta ovaj venski kanal nije zatvoren nakon što se razvije jetra, što otežava cirkulaciju krvi. “Šant ili portosistemski šant sastoji se od postojanosti venskog kanala ili postojanja drugih anomalnih žila. To znači da portalna krv (iz portalne vene) ne prolazi kroz jetru i ide izravno u sistemsku cirkulaciju; uzimajući sa sobom tvari u njihovim 'otrovnijim' verzijama”, pojašnjava.

Što uzrokuje portosistemski shunt kod pasa?

Shunt kod pasa može biti stečen ili kongenitalan. Kod stečenog tipa, portosistemski shunt se razvija tijekom života kada pas pati od portalne hipertenzije, posljedice bolesti poput kroničnog i fibroznog hepatitisa. Kongenitalni shunt kod pasa je najčešći tip. U ovom slučaju ne postoji dobro utvrđen uzrok. Pseći ductus venosus jednostavno ostaje otvoren. Portosistemski shunt je bolest puno prisutnija kod malih pasa, kao što je Yorkshire. „Kod pasa portosistemski šant je češći u čistokrvnih nego u mješanaca,minijaturne pasmine su najviše pogođene, kao što su: šnaucer, jorkširski terijer, pudl, maltezer, ši-cu, jazavčar, irski vučji hrt, staroengleski ovčar i kern terijer”, pojašnjava Amanda.

Psu s portosustavnim šantom počinju cirkulirati toksini u njegovom tijelu

Portosustavni šant je vrlo ozbiljan problem jer jetra ne filtrira portalnu krv (budući da ne proći pored organa) otrovne tvari su još prisutne u njemu. Ova krv prolazi kroz cijeli krvožilni sustav i prolazi kroz razne organe u tijelu. To znači da se toksini počinju širiti tijelom i, kao rezultat toga, ono može imati prilično ozbiljne probleme. Jedan od tih toksina koji ostaju prisutni u krvi u slučajevima portosistemskog šanta je amonijak. Oslobađa se iz crijeva i kod zdravih pasa prolazi kroz jetru da bi se transformirao u ureu.

“Međutim, zbog portosistemskog šanta, amonijak ide ravno u sistemsku cirkulaciju. Budući da je neurotoksičan, može rezultirati jetrenom encefalopatijom (gubitak funkcije mozga zbog neuspjeha uklanjanja toksina iz krvi zbog oštećenja jetre). Također, krv puna amonijaka proći će kroz bubrege. Međutim, višak amonijaka, umjesto da se eliminira urinom, počet će se nakupljati, uzrokujući poznate bubrežne kamence, a to možebiti povezana s pojavom bakterijskih infekcija u urinarnom traktu”, objašnjava specijalist.

Koji su klinički znakovi portosistemskog šanta u pasa?

Kako portosistemski shunt može zahvatiti različite dijelove tijela, klinički su znakovi vrlo raznoliki. Među glavnima Amanda ističe one koji su vezani uz zahvaćenost živčanog sustava. „Psi prisutni: kompulzivno hodanje, pritiskanje glave na predmete, gubitak koordinacije voljnih pokreta mišića, letargija i tromost. Osim toga, uočavaju se i drugi klinički znakovi kao što su: proljev, povraćanje, pojačano mokrenje (poliurija), pretjerani osjećaj žeđi (polidipsija) i krv u mokraći (hematurija) zbog stvaranja bubrežnih kamenaca”, pojašnjavaju iz specijalista.

Kako se postavlja dijagnoza šanta kod pasa?

Vrlo je važno da vlasnik odvede životinju veterinaru čim primijeti navedene kliničke znakove. U ordinaciji će veterinar procijeniti te kliničke manifestacije i povijest pacijenta. Da bi se potvrdila dijagnoza šanta u pasa, potrebno je napraviti neke pretrage, uključujući krvne pretrage, kompjutoriziranu tomografiju i ultrazvuk.

Kako se liječi jetreni šant kod pasa?

Liječenje slučajeva portosistemskih šantova treba započeti ubrzo nakon potvrde dijagnoze. Onmože se učiniti klinički i/ili kirurškom intervencijom. Kliničko liječenje jetrenog šanta pomaže održati pacijenta stabilnim. Amanda objašnjava kako se ovaj tretman može izvesti. “Terapija tekućinom može se provesti za ispravljanje dehidracije, neravnoteže elektrolita i acidobazne ravnoteže te za održavanje glukoze u krvi. Antibiotici koji djeluju na mikrobiotu koja proizvodi ureazu mogu se koristiti za smanjenje količine ureje u krvi. Može se koristiti i laktuloza koja djeluje na povećanje eliminacije crijevnog sadržaja i potiče 'zakiseljavanje' lumena crijeva, pogodujući transformaciji amonijaka u amonij (koji je manje toksičan)”, pojašnjava.

Osim toga, također je važno da psi s portosistemskim šantom budu podvrgnuti režimu prehrane i da dobiju više proteina. “Restrikcija proteina može uzrokovati pothranjenost proteina i kalorija ako se provodi dulje vrijeme. Stoga se preporučuje prehrana s probavljivim proteinima u malim količinama”, kaže.

Psi s kongenitalnim portosustavnim šantom možda će trebati operaciju

Kirurški zahvat u slučajevima šanta kod pasa može biti potreban kako bi se problem jednom zauvijek riješio. Amanda objašnjava da se kirurška intervencija smije provoditi samo u slučajevima portosistemskog šanta kod pasa kongenitalnog tipa. Ona se ne preporučujeza pse sa stečenim šantom: „Najpreporučljivija tehnika je ona koja postupno začepljuje žilu, dopuštajući jetri da se prilagodi novom pritisku jer, ako je začepljenje naglo, može doći do akutne portalne hipertenzije“, objašnjava stručnjak. . Prije operacije, pas s jetrenim šantom mora proći nekoliko pretraga. Osim toga, važno je da se životinja podvrgne kliničkom liječenju, jer ostavlja životinju stabilnu za izvođenje operacije bez problema. Važno je napomenuti da se tijekom postupka mora koristiti anestezija za pse.

Pse predisponirane za portosistemski shunt treba pratiti od trudnoće

Budući da se ne zna točno što uzrokuje razvoj portosistemskog shunta u pasa, veterinarka Amanda objašnjava da je najveća briga što mentor može učiniti obratite posebnu pozornost tijekom trudnoće psa, tako da se zdravlje štenaca prati od najranije dobi. Ističe da bi ta briga trebala biti još veća kod predisponiranih pasmina, poput jorkšira. Amanda također navodi da i neke druge mjere mogu pomoći da se izbjegnu slučajevi šanta kod pasa: “Također je potrebno biti oprezan s korištenjem lijekova i dodataka prehrani bez stručnog vodstva, koji mogu pogodovati neadekvatnom razvoju fetusa, kao i pojava raznih anomalija, npr. vaskularnih. Nadalje, ne trebareproducirati pse koji imaju bolest, čak i ako su pravilno liječeni”, pojašnjava.

Yorkshire: uobičajene bolesti pasmine nadilaze portosistemski shunt

Kao što smo objasnili, portosistemski shunt u pasa je češći kod malih pasmina, kao što je Yorkshire. Međutim, ovaj krzneni mali pas također je predisponiran za druge zdravstvene probleme koji zaslužuju pozornost. Kada govorimo o jorkširskoj pasmini, uvijek se sjetimo očnih bolesti poput progresivne atrofije retine i displazije retine. Nadalje, dvostruka denticija također je čest problem u Yorkshireu. Najčešće bolesti pasmine također uključuju one povezane s njezinom veličinom, kao što je luksacija patele. Budući da je vrlo malen, postoji veći rizik od problema s kostima i također od nezgoda. Stoga je uvijek važno ostati oprezan kako biste izbjegli padove kod pasa te pasmine, osobito kod starijih jorkširskih pasa. Bolesti poput hipoglikemije i kolapsa dušnika također mogu biti česte kod ove pasmine.

Vrlo je važno brinuti se o zdravlju šteneta od najranije dobi. Primjena svih cjepiva za pse, redovita dehelmintizacija, redoviti posjeti veterinaru, uravnotežena prehrana i rutina vježbanja osnovne su mjere koje omogućuju dobru kvalitetu života Yorkshirea. Simptomi bolesti, kakvi god oni bili, nikada ne bi smjeli bitiignorirati i učitelj mora odvesti ljubimca veterinaru svaki put kada otkrije čudno ponašanje. Uz takvu njegu jorkširski terijer može živjeti i do 17 godina, a čak se smatra jednom od najdugovječnijih pasmina pasa.