Ako ne znate što je sporotrihoza, mačke mogu patiti od ove strašne patologije. Lako kontaminirana, mačja sporotrihoza je bolest koju uzrokuju gljive iz roda Sporothrix , koje su prisutne u tlu i vegetaciji. Glavna karakteristika bolesti su ranice po cijelom tijelu. Može zahvatiti nekoliko vrsta životinja, a infekcija kod mačaka obično je vrlo česta. Sporotrihoza kod mačaka je ozbiljna, ali okružena mitovima o prijenosu i liječenju. Kako bismo otklonili sve sumnje o mačjoj sporotrihozi, Šape kuće prikupile su 10 mitova i istina o tom zdravstvenom problemu. Samo pogledajte!

1) Postoji li ljudska sporotrihoza?

Istina! Sporotrihoza je zoonoza i može se prenijeti s mačke na ljude. “Prijenos se obično događa sa životinje na čovjeka ogrebotinom ili ugrizom zaražene mačke na zdravo ljudsko biće”, objašnjava veterinar Roberto dos Santos. Osim toga, ljudi se mogu zaraziti bolešću pri obavljanju vrtlarskih aktivnosti bez rukavica, bez nužnog kontakta s mačkom.

2) Sporotrihoza: treba li zaraženu mačku izolirati?

Istina! Mačja sporotrihoza je vrlo zarazna bolest uzrokovana gljivicama kod mačaka. Stoga, čim mačka dobije dijagnozu, mora se držati u transportnoj kutiji,kavezu ili prostoriji za odgovarajući tretman. Ova briga je neophodna ne samo zbog zdravlja bolesne životinje, već i da se bolest ne prenese na druge mačke, pa čak ni na odgajatelje.

3) Mačku s mačjom sporotrihozom treba biti žrtvovan?

Mit! Sporotrihoza kod mačaka nije bolest koja zahtijeva eutanaziju da bi se riješio problem. Žrtvovanju životinja pribjegava se samo u vrlo specifičnim slučajevima, gdje se ne može pronaći drugo rješenje. U većini slučajeva mačića nije potrebno eutanazirati nakon dijagnoze sporotrihoze. Mačke se mogu liječiti i izliječiti!

4) Može li se sporotrihoza kod mačaka prenijeti piljevinom u kutiji s pijeskom?

Mit! Jer to je bolest gljivična bolest koja se manifestira kontaktom sa zaraženim drvećem, vegetacijom i drvetom, mnogi učitelji vjeruju da uporaba piljevine (piljevina) u pješčaniku može biti opasna. Kada se ova vrsta pijeska za mačke industrijalizira i tretira, nema rizika od zaraze bolešću.

5) Mačja bolest: sporotrihoza nema lijeka?

Mit! Unatoč ozbiljnoj bolesti, sporotrihoza se može liječiti i dijagnosticirana mačka može se oporaviti ako se strogo slijede preporuke i njega. Osim izolacije, skrbnik mora imati i druge obveze

„Antifungici za sporotrihozu ne mogu biti generički i njima se ne može manipulirati jer su ti lijekovi vrlo osjetljivi na manipulaciju i kontrolu temperature. Liječenje je dugo, između 1 i 3 mjeseca”, objašnjava specijalist Roberto. Dakle, nema traženja masti za sporotrihozu kod mačaka bez savjetovanja sa stručnjakom, pogledajte?!

Vidi također: Kakav je stol za dehelmintizaciju mačića?

6) Sporotrihoza kod mačaka: liječenje bolesti treba nastaviti nakon nestanka lezija?

Istina! Čak i nakon što je mačka klinički izliječena, liječenje treba nastaviti još mjesec dana. Iako je bolno vidjeti naše mače ograničeno na okoliš, ova briga je neophodna kako ne bi došlo do ponovne infekcije, što može dodatno produžiti vrijeme izoliranja životinje.

7) Uzgoj u zatvorenom prostoru je način prevencije sporotrihoze?

Istina! Mačke koje se uzgajaju bez pristupa ulici bit će spriječene od sporotrihoze. To je zato što je manje vjerojatno da će ove životinje dobiti ovu bolest od kontaminiranog tla i vegetacije, kao i od borbe i kontakta s drugim mačkama. Stoga je uzgoj u zatvorenom uvijek najbolja opcija.

Pogledajte fotografije mačaka sa sporotrihozom!

8) Je li mačja sporotrihoza bolest koju je teško otkriti?

Mit! Učitelji lako uočavaju simptome sporotrihoze u mačaka. Bolest akomanifestira se kroz čireve i rane koje krvare po cijelom tijelu. Samo potražite “sporotrichosis cat disease photos” da shvatite koliko je zdravstveni problem uočljiv.

Unatoč tome, postoje slučajevi mačaka koje nose gljivice na noktima i ne pokazuju kožne znakove određeno vrijeme vremena, vremena. Međutim, ti slučajevi obično nisu česti.

9) Mačka sa sporotrihozom prenijet će bolest samo ako ugrize ili ogrebe zdravog čovjeka?

Mit! Mačku s dijagnozom sporotrihoze, osim što je izolirana, može rukovati samo jedna osoba i to uvijek u rukavicama. Bolest se može prenijeti čak i ako mačka ne ogrebe ili ugrize zdravog čovjeka. Njega je izuzetno potrebna kako bi se izbjegla kontaminacija.

10) Prenosi li mačka sa sporotrihozom bolest na svoje mačiće transplacentarno?

Mit! Nema incidenata transplacentalni prijenos. Međutim, mačić se može zaraziti kontaktom s bolesnom majkom. To čak može naškoditi dojenju štenaca. Stoga je idealno da veterinar prati slučaj kako bi dao najprikladnije preporuke o sporotrihozi. Mačke se mogu - i trebaju - liječiti, a rana dijagnoza je neophodna.

11) Kako okončati sporotrihozu kod mačaka: postoji li kućni lijek za ovu bolest?

Mit! Veterinar će odrediti koji je najbolji lijek za sporotrihozu. Obično su indicirani specifični antifungici, a liječenje traje najmanje dva mjeseca. Međutim, ne postoje kućni lijekovi i cijeli proces mora voditi stručnjak.

12) Kada mačka prestane prenositi sporotrihozu, može li se vratiti normalnom životu?

Istina! Ako mačić više ne prenosi mačju bolest (sporotrihoza), u redu je pustiti ga da ostane s obitelji. Jedino što treba napomenuti je da tretman treba nastaviti otprilike dva mjeseca nakon što rane zacijele i nestanu. Životinja se smatra potpuno izliječenom tek nakon tog razdoblja.

13) Možete li spavati s mačkom sa sporotrihozom?

Mit! Zato što je gljivična bolest koja zahvaća mačju kožu i koja se može prenijeti na ljude, idealno je ne dopustiti mačkama da spavaju u istom krevetu s vlasnikom ako su zaražene. U suprotnom, šanse za zarazu su velike!

Vidi također: Pustinjska mačka: pasmina divlje mačke koja cijeli život ostaje veličine šteneta

14) Postoji li pravi način za čišćenje područja sa sporotrihozom?

Točno! Održavajte okoliš čistim i uz dobru higijenu neophodno je izbjeći infekciju. Čišćenje se može obaviti izbjeljivačem, a važno je oprati odjeću i predmete koji su bili u kontaktu s kontaminiranom životinjom tijekomovo razdoblje. Osim toga, potrebno je koristiti rukavice za rukovanje mačkom sa sporotrihozom.