Sigurno su svi čuli za opasnosti od pseće bjesnoće, zar ne? Ali istina je da psi nisu jedine životinje koje mogu oboljeti od ove strašne bolesti. Iako je malo teže pronaći mačku s bjesnoćom, ljubitelji mačaka trebaju imati na umu da se radi o problemu koji može utjecati i na zdravlje mačke i kojem treba posvetiti puno pažnje, pogotovo jer je riječ o vrlo zaraznoj bolesti. i smrtonosan.

Da, tako je: u velikoj većini slučajeva mačja bjesnoća završi životinju do smrti i stoga je bitno znati kako je spriječiti i kako prepoznati mačku s bjesnoćom . Kako bismo razjasnili glavne nedoumice oko bjesnoće kod mačaka (simptomi, dijagnoza i prevencija), razgovarali smo s veterinarkom Izadorom Sousa iz Rio de Janeira. Pogledajte što nam je rekla!

Uostalom, je li bjesnoća kod mačaka slična psećoj bjesnoći?

Kada govorimo o bjesnoći, uobičajeno je da nam prva slika koja se pojavi u glavi bude da bijesnog psa, budući da je učestalost ove bolesti kod pasa znatno veća nego kod mačaka. Međutim, mačke nisu imune na ovu bolest i također imaju velike šanse zaraziti se mačjom bjesnoćom, posebno kada se radi o životinji koja nije cijepljena i ima naviku često šetati ulicama.

Ali je postoji razlika između ovihbolesti, osim njihovih prenosilaca, uostalom? Pa, kako objašnjava veterinar, mačja i pseća bjesnoća manifestiraju se na vrlo sličan način: obje uzrokuju niz oštećenja središnjeg živčanog sustava zaraženih životinja, koje počinju pokazivati ​​agresivnost i mogu razviti niz drugih simptoma. “Ovo se smatra jednom od najzabrinjavajućih zoonoza, jer je smrtnost od nje gotovo 100%”, ističe Izadora.

Bjesnoća: mačke se zaraze kontaktom sa slinom zaražene životinje

Zaraza mačje bjesnoće događa se u osnovi na isti način kao i kod pasa: "Bjesnoća se prenosi uglavnom cijepljenjem sline zaražene životinje u žrtvu, osobito kroz već postojeće ugrize ili ogrebotine/rane koje dolaze u izravan kontakt sa slinom životinje.”

Iz tog razloga, mačke koje vode aktivan život daleko od kuće imaju veće šanse da ih zarazi bolest, posebno ako nisu pravilno cijepljene. Nije moguće znati koga bi mačić mogao sresti na ulici, pa je rizik od kontakta sa zaraženim životinjama velik. Kako je agresivnost jedan od glavnih simptoma bolesti, borbe s mačkama na kraju postaju ulazna vrata za ovu bolest, jer su ugrizi i ogrebotine u takvim trenucima neizbježni.

Nadalje, svatko tko misli da je u krivu da samo mačke i psi mogudobiti bjesnoću. Zapravo, svi su sisavci ranjivi kada je u pitanju ova bolest, uključujući i ljude. Stoga nema mnogo brige kada je riječ o mačjoj bjesnoći, kako biste sačuvali i svoje ljubimce mače i svoje zdravlje.

Mačja bjesnoća: simptomi bolesti mogu varirati

Prije svega, potrebno je razumjeti da se simptomi mačje bjesnoće ne manifestiraju uvijek na jedinstven način. To jest, mogu se uvelike razlikovati u svakom slučaju. Međutim, budući da je ovo bolest koja u velikoj mjeri utječe na središnji živčani sustav, jedan od glavnih načina da shvatite je li vaš ljubimac zaražen ili ne jest promatranje ima li promjena u ponašanju mačke, još više ako nedavno je pobjegao od kuće. Nježnije i prijateljski nastrojene mačke, na primjer, mogu na kraju postati agresivnije iz sata u sat, ostavljajući učitelje čak i pomalo zbunjene situacijom. Ali to nije jedini način da se identificira problem, jer je moguće uočiti i druge simptome. Mačji bijes obično jako oslabi mačku, a neki od glavnih znakova toga su:

- Životinja postaje apatična

- Nedostatak apetita i interesa za vodu

- Psihički dezorijentacija

- Fotofobija (averzija prema svjetlu)

- Gubitak kontrole čeljusti

- Sialoreja (pretjerano lučenje sline)

-Drhtanje udova i/ili paraliza udova

- Napadaji

- Koma

Ipak, većina ovih simptoma može se lako zamijeniti s nekoliko drugih bolesti. Dakle, kako učitelj može razlikovati jedan problem od drugog? Savjet da saznate radi li se doista o mačjoj bjesnoći jest da uvijek držite svog četveronožnog prijatelja na oku! Saznajte je li mačić sudjelovao u nedavnim borbama ili je slučajno bio u kontaktu s drugim zaraženim sisavcima, kao što su šišmiši vampiri (koji se hrane krvlju), rakuni ili druge divlje životinje. “Neće se uvijek svi simptomi očitovati sami od sebe, stoga je važno što prije potražiti pomoć kada postoji sumnja na bjesnoću”, podsjeća Izadora.

Mačka: bjesnoći može trebati i do 2 mjeseca da se pojave prvi simptomi

Mačja bjesnoća ima različite faze evolucije, od kojih se prva naziva razdobljem inkubacije. Prema veterinaru, ova faza nije ništa drugo nego vrijeme između infekcije i pojave simptoma. Kako je riječ o nečemu što će ovisiti o mnogim varijablama, nije moguće točno predvidjeti koliko će dugo trajati inkubacija, no u prosjeku je potrebno od 15 dana do 2 mjeseca bolesti da se uoče prvi simptomi. “Vrijeme života nakon manifestacije simptoma je kratko, životinje obično umiru između 3 i 7 dana”, objašnjava.

OdU svakom slučaju, kod prvih simptoma mačje bjesnoće iznimno je važno što prije potražiti pomoć veterinara, kako bi se zajamčila sigurnost vlasnika, ali i kako bi se smanjila patnja mačke. Iako je riječ o smrtonosnoj bolesti koja nema gotovo nikakve šanse za izlječenje, moraju se poduzeti neke mjere kako bi se spriječilo da bjesnoća mačka prenese bolest na druga živa bića. Socijalna izolacija životinje, na primjer, dobar je način za to. Ako kod kuće imate druge kućne ljubimce, također je važno držati ih u karanteni kako biste bili sigurni da nisu zaraženi i da neće nikoga zaraziti.

Mačka s bjesnoćom: dijagnoza se potvrđuje tek smrću životinje

Kada sumnjate da je vaš četveronožni prijatelj obolio od mačje bjesnoće, važno je prijaviti sve što znate o svom ljubimcu i mjestu gdje živi. “Radi se analiza simptoma, anamneze i područja u kojem životinja živi (ako postoje slučajevi, prisutnost hematofagnih šišmiša i sl.)”, objašnjava Izadora. To može pomoći da se utvrdi je li mačka stvarno bila zaražena, ali potvrda dijagnoze može se dogoditi tek kada životinja umre. “Da bi se potvrdila dijagnoza mačje bjesnoće, fragmenti živčanog sustava životinje (nakon smrti) moraju se poslati na posebne laboratorijske testove kojiotkrivaju antigene i antitijela koja potvrđuju kontakt s virusom”, otkriva veterinarka.

Cjepivo protiv mačje bjesnoće najbolja je prevencija

Iako ne postoji lijek ili liječenje za mačke s bjesnoćom, riječ je o bolesti koja se lako može spriječiti vrlo jednostavnom mjerom: cijepljenjem . Prema Izadorinim riječima, cjepivo protiv bjesnoće mačići bi trebali primiti od 3 mjeseca starosti, s dopunom svake godine do kraja života. Uključujući, budući da se radi o problemu javnog zdravlja, postoji nekoliko pokušaja besplatnog cijepljenja širom Brazila, samo se informirajte.

Osim toga, preventivna metoda koja se može usvojiti zajedno s cjepivom je spriječiti mačku da napušta kuću bez nadzora, dajući prednost uzgoju u zatvorenom prostoru. “Zaštita životinje od mogućeg kontakta sa šišmišima, posebice hematofagnim šišmišima, držanje mačke u zatvorenom prostoru ili u zaštićenom okruženju još je jedan vid prevencije”, ističe veterinar.