Sigurno su svi čuli za opasnosti od bjesnila kod pasa, zar ne? Ali istina je da psi nisu jedine životinje koje mogu biti pogođene ovom strašnom bolešću. Iako je malo teže pronaći mačku oboljelu od bjesnila, ljubitelji mačaka moraju imati na umu da je to problem koji može utjecati i na njeno zdravlje i na koji treba obratiti veliku pažnju, pogotovo jer je riječ o vrlo zaraznoj bolesti. i smrtonosno.

Da, tako je: u velikoj većini slučajeva, mačja bjesnoća na kraju dovodi životinju do smrti i stoga je bitno znati kako to spriječiti, kao i kako prepoznati mačku sa bjesnilom. Kako bismo razjasnili glavne nedoumice o bjesnilu kod mačaka (simptomi, dijagnoza i prevencija), intervjuirali smo veterinarku Izadoru Sousa iz Rio de Janeira. Pogledajte šta nam je rekla!

Na kraju krajeva, da li je bjesnilo kod mačaka slično psećem?

Kada govorimo o bjesnilu, uobičajeno je da nam se prva slika koja se pojavi u glavi da bijesnog psa, jer je učestalost ove bolesti kod pasa mnogo veća nego kod mačaka. Međutim, mačke nisu imune na ovu bolest i takođe imaju velike šanse da obole od mačjeg bjesnoće, posebno kada je u pitanju životinja koja nije vakcinisana i koja ima naviku da često šeta ulicama.

Ali je postoji razlika između ovihbolesti, pored njihovih prenosilaca, uostalom? Pa, kako objašnjava veterinar, mačje i pseće bjesnilo se manifestiraju na vrlo sličan način: oba uzrokuju niz oštećenja centralnog nervnog sistema zaraženih životinja, koja počinju pokazivati ​​agresivnost i mogu razviti niz drugih simptoma. “Ovo se smatra jednom od najzabrinjavajućih zoonoza, jer je njena smrtnost skoro 100%”, ističe Izadora.

Bjesnilo: mačke se zaraze kroz kontakt sa pljuvačkom zaražene životinje

Zaraza mačjeg bjesnila u osnovi se događa na isti način kao i kod pasa: "Bjesnoća se prenosi uglavnom inokulacijom pljuvačke zaražene životinje kod žrtve, posebno kroz postojeće ugrize ili ogrebotine/rane koje dolaze u direktan kontakt sa životinjskom pljuvačkom.”

Iz tog razloga, mačke koje vode aktivan život van kuće imaju veće šanse da budu zaražene bolešću, posebno ako nisu pravilno vakcinisane. Nije moguće znati koga mačić može sresti na ulici pa je rizik od kontakta sa zaraženim životinjama veliki. Kako je agresivnost jedan od glavnih simptoma bolesti, borbe mačaka na kraju postaju kapija ove bolesti, jer su ugrizi i ogrebotine u ovim trenucima neizbježni.

Dalje, svako ko misli da nije u pravu da samo mačke i psi mogudobiti bjesnilo. U stvari, svi sisari su ranjivi kada je u pitanju ova bolest, uključujući i ljude. Stoga je malo brige kada je u pitanju bjesnoća mačaka, kako biste sačuvali i mače vašeg ljubimca i svoje zdravlje.

Mačja bjesnoća: simptomi bolesti mogu varirati

Prije svega, potrebno je razumjeti da se simptomi mačjeg bjesnila ne manifestiraju uvijek na jedinstven način. Odnosno, mogu se značajno razlikovati u svakom slučaju. Međutim, kako se radi o bolesti koja utječe na centralni nervni sistem na veoma značajan način, jedan od glavnih načina da shvatite da li je vaš ljubimac kontaminiran ili ne jeste posmatranje ima li promjena u ponašanju mačke, još više ako nedavno je pobegao od kuće. Privrženije i ljubaznije mačke, na primjer, mogu na kraju postati agresivnije iz sata u sat, ostavljajući učitelje čak i pomalo zbunjenim situacijom. Ali to nije jedini način da se identificira problem, jer je moguće primijetiti i druge simptome. Mačji bijes obično ostavlja mačku vrlo slabom, a neki od glavnih znakova toga su:

- Životinja postaje apatična

- Nedostatak apetita i interesa za vodu

- Mentalni dezorijentacija

- Fotofobija (odbojnost prema svjetlosti)

- Gubitak kontrole vilice

- Sijaloreja (pretjerana salivacija)

-Tremor udova i/ili paraliza udova

- Napadi

- Koma

Ipak, većina ovih simptoma može se lako pomiješati s nekoliko drugih bolesti. Dakle, kako nastavnik može razlikovati jedan problem od drugog? Savjet da saznate je li zaista mačji bjesnilo je da uvijek držite na oku svog četveronožnog prijatelja! Saznajte da li je mače bilo uključeno u nedavne tuče ili je slučajno bilo u kontaktu s drugim zaraženim sisavcima, kao što su vampirski šišmiši (koji se hrane krvlju), rakuni ili druge divlje životinje. “Neće se uvijek svi simptomi ispoljiti, pa je važno potražiti pomoć što prije kada postoji sumnja na bjesnilo”, podsjeća Izadora.

Mačka: bjesnilo može potrajati do 2 mjeseca da se manifestiraju prvi simptomi

Mačja bjesnila ima različite faze evolucije, od kojih se prva naziva period inkubacije. Prema riječima veterinara, ova faza nije ništa drugo nego vrijeme između infekcije i pojave simptoma. Kako je to nešto što će zavisiti od mnogih varijabli, nije moguće tačno predvideti koliko će inkubacija trajati, ali, u proseku, bolesti obično traje od 15 dana do 2 meseca da se uoče prvi simptomi. “Vrijeme života nakon pojave simptoma je kratko, životinje obično uginu između 3 i 7 dana”, objašnjava on.

OdU svakom slučaju, kod prvih simptoma mačjeg bjesnila izuzetno je važno što prije potražiti pomoć veterinara, kako bi se osigurala sigurnost vlasnika, tako i kako bi se umanjile patnje mačke. Iako se radi o smrtonosnoj bolesti koja gotovo da nema šanse da se izliječi, moraju se poduzeti neke mjere kako bi se spriječilo da mačka bjesnila prenese bolest na druga živa bića. Društvena izolacija životinje, na primjer, dobar je način da se to učini. Ako kod kuće imate druge kućne ljubimce, također je važno da ih držite u karantinu kako biste bili sigurni da nisu zaraženi i da neće nikoga zaraziti.

Mačka kod bjesnila: dijagnoza se potvrđuje samo smrću životinje

Kada sumnjate da vaš četveronožni prijatelj ima mačje bjesnilo, važno je prijaviti sve što znate o svom ljubimcu i mjestu gdje živi. „Radi se analiza simptoma, istorije i područja na kojem životinja živi (ako postoje slučajevi, prisustvo hematofagnih slepih miševa itd.)“, objašnjava Izadora. Ovo može pomoći da se utvrdi je li mačka zaista zaražena, ali potvrda dijagnoze može se dogoditi samo kada životinja umre. “Da bi se potvrdila dijagnoza mačjeg bjesnoće, fragmenti nervnog sistema životinje (poslije smrti) moraju se poslati na specifične laboratorijske pretrage kojeotkrivaju antigene i antitijela koja potvrđuju kontakt sa virusom”, otkriva veterinar.

Vakcina protiv mačjeg bjesnila je najbolja metoda prevencije

Iako ne postoji lijek ili liječenje za mačke oboljele od bjesnoće, ovo je bolest koja se lako može spriječiti vrlo jednostavnom mjerom: vakcinacijom . Prema Izadorinim riječima, vakcinu protiv bjesnila treba davati mačićima od 3 mjeseca starosti, uz pojačavanje svake godine do kraja njihovog života. Uključujući, budući da je ovo pitanje javnog zdravlja, postoji nekoliko besplatnih vakcina koje se šire širom Brazila, samo se informirajte.

Osim toga, preventivna metoda koja se može usvojiti zajedno s vakcinom je spriječiti mačku da napusti kuću bez ikakvog nadzora, dajući prednost uzgoju u zatvorenom prostoru. „Zaštita životinje od mogućeg kontakta sa šišmišima, posebno hematofagnim, držanje mačke u zatvorenom ili zaštićenom okruženju je još jedan vid prevencije“, ističe veterinar.