Zdravlje psa je toliko složeno da se ponekad problemi mogu pojaviti na mjestima za koja nismo ni slutili da postoje. To je slučaj sa infekcijom u adanalnoj žlijezdi (koja se naziva i analna žlijezda ili perianalna žlijezda). Psi imaju vrećice koje se nalaze u regiji anusa sa žlijezdama koje su odgovorne za oslobađanje lubrikanata koji im pomažu da vrše nuždu bez osjećaja boli ili nelagode, pored drugih funkcija. Upala, nazvana rektalna ili perianalna fistula, uzrokuje crvenilo, loš miris, groznicu i još ozbiljnije situacije, kao što je prisutnost krvi u stolici. Životinja također ima poteškoća s defekacijom. Da bi razjasnio glavne nedoumice o ovoj temi, Patas da Casa je intervjuisao veterinarku Amandu Karloni iz Salvadora. Pogledajte šta nam je rekla!

Perianalna fistula: pas ima poteškoća s defekacijom

Malo učitelja zna šta je perianalna fistula, poznata i kao rektalna, analna ili adanalna fistula (iako su nazivi različiti, svi se odnose na isti problem). “Rektalna fistula je patološki komunikacijski kanal koji se formira između anusa i unutrašnjosti dubokih tkiva ili kože”, objašnjava Amanda. Prema riječima veterinara, upala žlijezda uzrokuje da pas općenito ima poteškoće s defekacijom (diskezija) ili ne može kakati čak i kada tako želi (tenezmi).Osim toga, drugi simptomi koji se mogu primijetiti su:

• Loš miris u regiji anusa

• Svrab i/ili bol u analnoj regiji

• Proljev

• Zatvor

• Fekalna inkontinencija

• Krvava stolica

• Gubitak apetita i težine

• Groznica

• Vizualizacija komunikacijskog kanala između anusa i vidljive kože (samo u težim slučajevima)

Amora, ženka vlasnice Ane Heloíse Costa, imala je ovaj problem dva puta. „Prvom prilikom nisam imao pojma šta je to. Primetila sam da liže to mesto češće nego inače i kada sam pogledala videla sam da je koža pored anusa jako crvena i malo natečena, sa izgledom upale”, priseća se vaspitačica. Kako bi ublažila situaciju, Ana je odlučila da nanese melem za alergije na to područje, ali se sljedećeg dana lezija otvorila i izgledala je kao plikovi s rupom u sredini - gdje je tekućina koja podmazuje izmet i ima jako dobar miris. izašao.jako. Dijagnoza perianalne fistule postavljena je nakon konsultacija sa veterinarom.

Upala perianalne žlijezde: Najviše su pogođeni njemački ovčari

Prema veterinaru Amandi, uzrok rektalne fistule još uvijek nije dobro utvrđen, ali postoje neki predisponirajući faktori koji dovode do infekcije analne žlijezde. Na primjer, skloniji su psi rase njemački ovčarrazvoj bolesti. Psi rasa labrador, irski seteri, staroengleski ovčar, graničarski koli i buldog takođe mogu češće predstavljati problem. “Bolest je češća kod pasmina s kosom konformacijom i/ili širokom bazom na umetku repa, jer to potiče nakupljanje fecesa s posljedičnom upalom i infekcijom kože u regiji”, pravda se.

Osim toga, nedavna dijareja, pojačana sekrecija koju proizvode analne žlijezde i loš tonus analnih mišića također mogu doprinijeti nastanku problema. Općenito, veća incidencija je uočena kod starijih i muških pasa.

Kada se primijeti bilo kakav simptom perianalne fistule, psa je potrebno što prije odvesti veterinaru, tek tada će liječnik moći procijeniti situaciju i izvršiti sve potrebne pretrage za potvrdu infekcije . “Dijagnoza se postavlja povezivanjem kliničkih znakova s ​​informacijama dobijenim fizikalnim i rektalnim pregledom. Nije uvijek moguće vizualizirati upaljeni kanal, ali se kroz rektum mogu palpirati granulomi i apscesi”, objašnjava profesionalac.

Liječenje upale perianalne žlijezde kod pasa i dalje je izazov za mnoge veterinare, upravo zato što ima nedefinisane uzroke. Obično se koristi klinički pristupuz upotrebu antibiotika, kortikoida i higijenu regije antisepticima, navodi Amanda.

Amorin tretman se sastojao od doza antiparazitnih pilula, primjene antiinflamatorne masti i čišćenja baktericidnim sprejom. “Prošlo je skoro dvije sedmice od prvog znaka do kraja tretmana i početka zarastanja lezije”, kaže tutor. “Drugi put sam ga odmah odveo veterinaru na liječenje kako bih spriječio da se povreda otvori. Uspjelo je!”

Samo lijekovi ne pomažu uvijek u liječenju problema, koji se vremenom može pogoršati, objasnio je veterinar. “Kada životinje ne reaguju na kliničko liječenje, operacija je neophodna. Međutim, nakon obavljenog zahvata obično se javljaju neke komplikacije i moguće je da životinja ima relapse”, ističe on. Kako se radi o bolesti bez potpuno definiranog uzroka, rektalna fistula kod pasa nije moguća spriječiti. Stoga je izuzetno važno da učitelji često promatraju životinje radi ranog otkrivanja simptoma koji mogu ukazivati ​​na bolest.