Cerebelarna hipoplazija u pasa malo je poznata bolest koju karakterizira oštećenje pokreta štenaca u prvim danima života, što otežava obavljanje uobičajenih aktivnosti poput hodanja, pa čak i sisanja. Uglavnom, mnogi to ne prežive i eutanazija je jedino rješenje. Već toj životinji sa šansama za preživljavanje potreban je oslonac za život, jer nema lijeka. Kako bismo bolje razumjeli, razgovarali smo s veterinarom i neurologom koji nam je objasnio što je hipoplazija u malom mozgu psa i više informacija o bolesti. Provjerite!

Cerebelarna hipoplazija u pasa je bolest koja pogađa štence

Da bismo razumjeli što je hipoplazija malog mozga u mačaka i pasa, prvo je zanimljivo znati što je hipoplazija i koja je njena funkcija je iz malog mozga. U tu svrhu pozivamo veterinara i neurologa dr. Magda Medeiros, koja je razgovarala s Patas da Casa i razjasnila ovu stvar: "Cerebelarna hipoplazija je stanje u kojem se dijelovi malog mozga ne razviju u potpunosti tijekom gestacijskog razdoblja", definira ona.

Većina njih podučava ne znam, ali uloga malog mozga u motoričkim aktivnostima vrlo je važna: „Mali mozak čini veliki dio mozga, nalazi se straga, iznad i iza moždanog debla, i odgovoran je za kontrolu finih pokreta, držanje i motoričku koordinaciju”, pokazuje.

Alizašto se javlja samo kod štenaca? Ona odgovara da je to povezano s formiranjem malog mozga i da kod pasa cerebelarna hipoplazija uzroci mogu biti genetski ili vanjski: „Proces razvoja malog mozga odvija se tijekom trudnoće iu prvim tjednima nakon rođenja. Dakle, kod cerebelarne hipoplazije, neki genetski defekt (intrinzični uzrok) ili ekstrinzični uzroci (kao što su infekcije, toksini ili nedostaci u prehrani kuje tijekom trudnoće) mijenjaju razvoj malog mozga.”

Simptomi cerebelarne hipoplazije: štenci se teško kreću

Prema Dr. Magda Medeiros, glavni simptomi cerebelarne hipoplazije su:

• Trhtanje namjere, koje izgleda kao da trese ili trese glavom i javlja se kada se pas pokušava usredotočiti na predmet, kao što je zdjela s hranom ;
• Neuredan i nestabilan;
• Široko postolje (stopala razmaknuta više nego što je normalno);
• Visok ili "uzbuđen" izgled hoda pri hodu (može hodati kao vojnik igračka) olovo);
• Česti pad i pogrešna procjena udaljenosti;
• Drhtanje udova;
• Tremor glave.

Čak i vidljivi, ona kaže da su ti znakovi često se pogrešno smatra bihevioralnim: “Štenci s cerebelarnom hipoplazijom mogu djelovati pretjerano nespretno i vrtoglavo, što može djelovati preslatko i može navesti neke da se začude.to je normalan dio razvoja šteneta - ali nije. Znakovi postaju vidljivi nakon što štene izađe vani i istražuje. To je neonatalno stanje koje će se primijetiti u prvim tjednima života”, kaže on.

To se dogodilo vani, prema izvješću The Dodo: 2017., obitelj koja je udomila psa s hipoplazije malog mozga u Kaliforniji bilo je potrebno više od mjesec dana da se otkrije da nešto nije u redu i da mali Petey doista ima problema s hodanjem.

Testovi isključenja pomažu u dijagnosticiranju hipoplazije malog mozga u pas

Prema mišljenju veterinara, za otkrivanje hipoplazije cerebelarnog vermisa, pas prolazi niz testova i dijagnoza se postavlja isključivanjem. To se događa jer su simptomi slični drugim bolestima: „Cerebelarnu hipoplaziju možemo zamijeniti s drugim neonatalnim patologijama, poput epilepsije. Simptomi zaraznih bolesti (koje uzrokuju meningoencefalitis, kao što je kuga) također mogu uzrokovati nekoordiniranost i otežano kretanje. Stoga je potrebno isključiti druge patologije pri postavljanju dijagnoze cerebelarne hipoplazije.”

A budući da se radi o genetskoj bolesti, neurolog ističe da i roditelji psića zaslužuju da budu ispitani: “Dijagnoza se postavlja kroz povijest i znakove životinje. Podaci o roditeljima i trudnoći majke mogubudi koristan. Obično, uz fizikalni i neurološki pregled, veterinar će naručiti pretrage krvi, urina i magnetske rezonancije kako bi potvrdio cerebelarnu hipoplaziju.”

Kod cerebelarne hipoplazije u pasa, liječenje ima za cilj udobnost

Hipoplazija je ozbiljna i utječe na cjelokupnu kvalitetu života životinje. Ovisno o stupnju bolesti, mnogi stručnjaci čak preporučuju eutanaziju. "Nažalost, cerebelarna hipoplazija ne može se izliječiti i ne postoje posebne mogućnosti liječenja", kaže veterinar.

Međutim, dobra vijest je da to nije progresivna bolest. Međutim, tijekom života će im trebati posebna podrška i njega: “Pas će imati neke poteškoće u razvoju, pa možda neće moći donositi odluke kako bi se zaštitio kao drugi. Morat ćete ograničiti aktivnost i kretanje vašeg psa kako biste izbjegli ozljede i prometne nesreće. Penjanje, padanje ili sloboda kretanja u parku, sve normalne stvari koje psi rade, treba kontrolirati. Neki psi moraju koristiti invalidska kolica da bi se kretali."

Ali čak i ako ste pas paraplegičar, i dalje je moguće živjeti s ovim stanjem: "Cerebelarna hipoplazija kod pasa može varirati od blage do teške, ali većina imaju poteškoća u hodanju, trčanju i jelu.Ovi psi nemaju problema s razumijevanjem svijeta oko sebe, ali ne mogu na isti način kontrolirati svoje pokretenego tipični psi”, pokazuje on.

Pseća cerebelarna hipoplazija je češća kod velikih pasmina

Velike pasmine poput irskog setera i sibirskog haskija najviše su pogođene ovom bolešću. Ali i druge manje pasmine, poput foksterijera, također su pogođene.

Dr. Magda Medeiros objasnila je genetsku motivaciju koja stoji iza bolesti: „Postoje pasmine s većom predispozicijom, kao što su chow chow, bul terijeri, koker španijeli, bostonski terijeri, velike doge i airedales. Ove će pasmine vjerojatno imati veću pojavu genetske mutacije u genu VLDLR (chr1) koja uzrokuje cerebelarnu hipoplaziju. Ova se bolest nasljeđuje na autosomno recesivan način, što znači da oboljeli psi moraju imati dvije kopije mutacije kako bi pokazali kliničke znakove,” objašnjava on.

Je li moguće spriječiti cerebralnu hipoplaziju u pasa?

U svakom slučaju, cerebelarna hipoplazija razvija se tijekom trudnoće, bilo zbog genetskih ili vanjskih razloga. Ipak, veterinar ističe da je moguće predvidjeti bolest ako postoji reproduktivno planiranje i pas ima suvremena cjepiva: “Moramo paziti da ne križamo pse s obiteljskom poviješću hipoplazije, osim držati psa cijepljenim kako bi se izbjegle infekcije, poput parvoviroze, na primjer, koja može uzrokovati te urođene promjene”. Odnosno, zato je uvijek dobro odlučiti se za udomljavanje životinja u odgovornim i certificiranim uzgajivačnicama.koji planiraju zdravo parenje i da, u redu je odgoditi cjepivo za psa.