Hipoplazija malog mozga kod pasa je malo poznata bolest koju karakterizira utječe na kretanje štenaca u prvim danima života, što otežava obavljanje uobičajenih aktivnosti poput šetnje, pa čak i sisanja. Uglavnom, mnogi to ne prežive i eutanazija je jedino rješenje. Već toj životinji sa šansama za preživljavanje treba podrška za život, jer nema lijeka. Da bismo bolje razumjeli, razgovarali smo sa veterinarom i neurologom koji nam je objasnio šta je hipoplazija malog mozga psa i više informacija o bolesti. Provjerite!

Hipoplazija malog mozga kod pasa je bolest koja pogađa štence

Da bismo razumjeli što je hipoplazija malog mozga kod mačaka i pasa, prvo je zanimljivo znati što je hipoplazija i koja je njena funkcija je iz malog mozga. U tu svrhu pozivamo veterinara i neurologa dr. Magda Medeiros, koja je razgovarala sa Patas da Casa i razjasnila ovo pitanje: “Hipoplazija malog mozga je stanje u kojem se dijelovi malog mozga ne razvijaju u potpunosti tokom gestacijskog perioda”, definira ona.

Većinu njih učitelji to rade ne znam, ali uloga malog mozga u motoričkim aktivnostima je vrlo važna: „Mali mozak čini veliki dio mozga, koji leži pozadi, iznad i iza moždanog stabla, i odgovoran je za kontrolu finih pokreta, držanje i motorička koordinacija”, pokazuje on.

Alizašto se javlja samo kod štenaca? Ona odgovara da je to povezano sa formiranjem malog mozga i da kod hipoplazije malog mozga kod pasa uzroci mogu biti genetski ili eksterni: „Proces razvoja malog mozga odvija se tokom trudnoće i prvih nedelja nakon rođenja. Dakle, kod hipoplazije malog mozga, neki genetski defekt (unutarnji uzrok) ili ekstrinzični uzroci (kao što su infekcije, toksini ili nutritivni nedostaci kod kuje tokom trudnoće) mijenjaju razvoj malog mozga.”

Simptomi hipoplazije malog mozga: štenci se teško kreću

Prema dr. Magda Medeiros, glavni simptomi cerebelarne hipoplazije su:

• Namjerni tremor, koji kao da se trese ili trese glavom i javlja se kada pas pokušava da se fokusira na predmet, kao što je zdjela s hranom ;
• Neuredan i nesiguran;
• Široka baza (stopala udaljenija od normalnog);
• Pojava visokog ili "uzbuđenog" hoda pri hodu (može hodati kao vojnik-igračka) olovo);
• Često pada i pogrešno procjenjuje udaljenosti;
• Drhtanje udova;
• Drhtanje glave.

Čak i vidljivo, ona kaže da su ovi znakovi često pogrešno viđeno kao nešto ponašajno: „Štenci s hipoplazijom malog mozga mogu izgledati pretjerano nespretni i vrtoglavi, što može izgledati jako slatko i može navesti neke da se začudeto je normalan dio razvoja šteneta - ali nije. Znakovi imaju tendenciju da postanu očigledni kada je štene vani i istražuje. To je neonatalno stanje koje će se primijetiti u prvim sedmicama života”, kaže on.

To se dogodilo tamo, prema izvještaju The Dodoa: 2017. godine, porodica koja je uzela psa sa hipoplazija malog mozga u Kaliforniji trebalo je više od mjesec dana da se otkrije da nešto nije u redu i da mali Petey zaista ima problema s hodanjem.

Testovi isključenja pomažu u dijagnosticiranju hipoplazije malog mozga u pas

Prema veterinaru, da bi se otkrila hipoplazija cerebelarnog vermisa, pas se podvrgava nizu testova i njegova dijagnoza je isključenjem. To se događa zato što su simptomi slični drugim bolestima: „Hipoplazija cerebelara može se zamijeniti s drugim neonatalnim patologijama, kao što je epilepsija. Simptomi zaraznih bolesti (koje uzrokuju meningoencefalitis, kao što je kuga) također mogu uzrokovati nekoordinaciju i poteškoće u kretanju. Otuda i potreba da se prilikom postavljanja dijagnoze hipoplazije malog mozga isključe druge patologije.”

A budući da se radi o genetskoj bolesti, neurolog ističe da i roditelji šteneta zaslužuju da budu istraženi: “Dijagnoza se postavlja kroz istorijat i znakovi životinje. Podaci o roditeljima i trudnoći majke mogubiti koristan. Obično, uz fizikalni i neurološki pregled, veterinar će naručiti testove krvi, urina i magnetne rezonance kako bi potvrdili hipoplaziju malog mozga.”

Kod hipoplazije malog mozga kod pasa, liječenje ima za cilj udobnost

Hipoplazija je ozbiljna i utječe na cjelokupni kvalitet života životinje. Ovisno o stepenu bolesti, mnogi stručnjaci čak preporučuju eutanaziju. "Nažalost, hipoplazija malog mozga se ne može izliječiti i ne postoje specifične mogućnosti liječenja", kaže veterinar.

Dobra vijest je, međutim, da ovo nije progresivna bolest. Međutim, bit će im potrebna posebna podrška i njega tijekom cijelog života: „Pas će imati neke smetnje u razvoju, pa možda neće moći donositi odluke da se zaštiti kao drugi. Morat ćete ograničiti aktivnost i kretanje vašeg psa kako biste izbjegli ozljede i saobraćajne nesreće. Penjanje, padanje ili sloboda kretanja u parku, sve normalne stvari koje psi rade, treba kontrolisati. Neki psi moraju koristiti invalidska kolica da bi se kretali.”

Ali čak i ako ste pas s paraplegikom, još uvijek je moguće živjeti sa stanjem: “Hipoplazija malog mozga kod pasa može varirati od blage do teške, ali većina otežano hodaju, trče i jedu.Ovi psi nemaju problema s razumijevanjem svijeta oko sebe, ali ne mogu na isti način kontrolirati svoje pokretenego tipične pse”, pokazuje on.

Hipoplazija malog mozga je češća kod velikih pasmina

Velike rase poput irskog setera i sibirskog haskija najviše su pogođene ovom bolešću. Ali i druge manje pasmine, poput foks terijera, također su pogođene.

Dr. Magda Medeiros je objasnila genetsku motivaciju iza ove bolesti: „Postoje rase sa većom predispozicijom, kao što su čau čau, bul terijeri, koker španijeli, bostonski terijeri, veliki donci i erdejci. Ove pasmine vjerovatno imaju veću pojavu genetske mutacije u VLDLR genu (chr1) koja uzrokuje hipoplaziju malog mozga. Ova bolest se nasljeđuje autosomno recesivno, što znači da oboljeli psi moraju imati dvije kopije mutacije da bi pokazali kliničke znakove”, objašnjava on.

Da li je moguće spriječiti cerebralnu hipoplaziju kod pasa?

U svakom slučaju, hipoplazija malog mozga se razvija tokom trudnoće, bilo iz genetskih ili vanjskih razloga. I pored toga, veterinar ističe da je moguće predvidjeti bolest kada postoji planiranje reprodukcije i kada pas ima ažurne vakcine: „Moramo paziti da izbjegnemo ukrštanje pasa s porodičnom anamnezom hipoplazije, osim držanje psa cijepljenim kako bi se izbjegle infekcije, kao što je parvovirus, na primjer, koji može uzrokovati ove urođene promjene.” Zato je uvijek dobro odlučiti se za udomljavanje životinja u odgovornim i certificiranim odgajivačnicama.koji planiraju zdravo parenje i da, u redu je odgoditi vakcinu psa.