Među raznim kožnim bolestima koje mogu utjecati na pse, jedna od najzabrinjavajućih - i najčešćih - je sarkoptična šuga, također poznata kao šuga. Ova patologija je uzrokovana prisustvom grinja unutar kože inficiranog, pod nazivom Sarcoptes scabiei , koji uzrokuje jak svrab kod zaraženih životinja. Takođe, to je bolest koja se lako prenosi sa jednog šteneta na drugo, a može pogoditi i ljude. Kako bi vam pomogao da shvatite nešto više o sarkoptičnoj šugi kod pasa, Paws da Casa je intervjuirao veterinarku na klinici za meke pse i mačke, Nathália Gouvêa. Samo pogledajte što je rekla o ovoj temi u nastavku!

Šta je sarkoptična šuga i kako se manifestira kod pasa?

Natália Gouvêa: Sarcoptica šuga je uzrokovana grinja koja pogađa pse, mačke, glodare, konje, pa čak i ljude. Oblik zaraze nastaje direktnim kontaktom sa higijenskim proizvodima, posteljinom, predmetima zaraženih životinja ili direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom. Dakle, to je bolest koja prelazi sa jedne životinje na drugu i sa životinje na čovjeka. Kod pasa sarkoptična šuga se manifestuje lezijama kože i intenzivnim svrabom. Osim toga, mogu se pojaviti i kruste oko ovih lezija i gubitak krzna u predjelu pazuha, blizu njuške i na vrhu uha.

Koja je razlika od šuge?sarkoptična šuga za demodektičnu i otodektičnu šugu?

NG: Razlika između ovih patologija je u tome što je sarkoptična šuga izuzetno zarazna, jer može prijeći s jedne životinje na drugu, pa čak i na čovjeka. Demodekoza - koja se naziva i crna šuga - nije zarazna. Zapravo, svaka životinja ima ovu vrstu grinja (Demodex canis) na koži, ali u nekim slučajevima može doći do njenog razmnožavanja zbog nedostatka zaštite u kožnoj barijeri. Ovo je nedostatak koji se često prenosi s majke na dijete tokom dojenja, čineći štene ranjivijim na ovu bolest i omogućavajući ovoj grinji da prekomjerno raste u koži životinje. Otodektična šuga se, s druge strane, takođe prenosi sa jednog psa na drugog i obično pogađa uši pasa. Međutim, vrijedno je napomenuti da u nekim slučajevima ova vrsta šuge može napustiti kanal i zahvatiti i druga područja gdje životinja svrbi. Razlika je u tome što, za razliku od sarkoptične šuge, ne pogađa ljude.

Koji su glavni simptomi sarkoptične šuge kod pasa?

NG: Gubitak kose, lezije kože, pomalo neprijatan miris, ekstremni svrab, crvenilo. Ali najvažniji je pruritus, jer se radi o šugi koja jako svrbi, posebno u predjelu njuške i ostatka lica, koja uzrokuje lezije sa punokraste.

Kako se sarkoptična šuga prenosi kod pasa?

NG : Sarkoptična šuga je vrlo zarazna i može utjecati na mnoge životinje različitih vrsta, uključujući ljude. Kontaminacija je direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama ili predmetima. Stoga je potrebno posvetiti pažnju posudama za hranu i vodu, krevetima, higijenskim potrepštinama i mjestima gdje životinja ima pristup. U slučaju direktne zaraze, zaražena životinja može lako prenijeti bolest na drugog psa ili na staratelje i veterinare.

Kako se sarkoptična šuga može spriječiti kod pasa?

NG: Danas na tržištu za kućne ljubimce postoje neke tablete koje kontroliraju sarkoptičnu šugu i mislim da je to jedan od najlakših načina da se spriječi. Oni imaju funkciju da sprovode tretman i pomažu u prevenciji bolesti, jer ako životinja dobije ovu vrstu šuge, ona će biti automatski kontrolisana. Međutim, u ozbiljnijim slučajevima sarkoptične šuge - kod pasa koji već imaju lezije na naprednijem nivou -, pilula može čak pomoći, ali će biti potrebne kupke i druge mjere kako bi se kontaminacija okončala što je brže moguće. Jedan savjet je da je životinja s dijagnozom sarkoptične šuge izolirana.

Kako spriječiti prenošenje sarkoptične šuge na ljude?

NG: Najbolji način dasprečavanje ljudi da zaraze ovu bolest je velika pažnja u postupanju sa životinjama lutalicama, koje su podložnije ovoj vrsti šuga. Dakle, ako spasite psa lutalicu, idealno je da udvostručite pažnju i uhvatite ove životinje rukavicom. Također, ako primijetite da se štene mnogo češe i pati od povreda kože, obavezno ga odvedite veterinaru. Najvažnije je, po mom mišljenju, održavati higijenu i osnovnu njegu vašeg ljubimca.

Kako se dijagnosticira sarkoptična šuga? Da li je bolest izlječiva?

NG: Dijagnoza šuge se postavlja pregledom struganja kože, koji se potom ide na detaljnu analizu u laboratoriju. Kroz mikroskop, profesionalci mogu promatrati da li su jaja i grinja prisutni na koži životinje ili ne. Nakon toga, veterinar može pristupiti tretmanu, koji se obično provodi uz prepisivanje određenih lijekova i kupki (antiseptika) za uklanjanje grinja i eventualnih jajašaca u regiji. To je tretman koji je obično prilično efikasan.