Ako ste primijetili da vaša mačka teško hoda na zadnjim nogama, važno je da budete svjesni. Kada mačka vuče zadnje noge, to može izgledati kao uobičajena situacija koja ne predstavlja opasnost po zdravlje mačke, ali istina je da je ovo vrsta paralize kod mačaka koja može biti prilično štetna za vašu mačku. Kako bi bolje razumjeli o čemu se radi, koji su rizici, simptomi i najprikladniji tretman, Šape kuće je intervjuirao veterinarku Ericu Baffu, specijaliziranu za medicinu za mačke. U nastavku pogledajte objašnjenja stručnjaka!

Šape kuće: šta je to i koji su rizici od iznenadne paralize stražnjeg kraja kod mačaka?

Erica Baffa: Iznenadna paraliza je stanje ili situacija nepokretnosti, koja može biti djelomična ili potpuna, privremeno ili trajno ugroziti motoričku funkciju mačjeg pacijenta i koja u težim slučajevima dovodi život životinje u opasnost - ovisno prije svega o mogućim uzrocima, koje su raznovrsne. Stanje može biti uzrokovano tromboembolijom sekundarnom hipertrofičnom kardiomiopatijom, medularnim limfomima (koji mogu, ali i ne moraju biti izazvani virusom FeLV), pa čak i traumom kičme s ozljedama kičmene moždine.

Ova vrsta paralize kod mačaka može dovesti do raznih organskih disfunkcija kada su različite inervacije ugrožene, jer nekemačke možda više neće moći same da uriniraju, pa im je potreban neko da im pomogne u dekompresiji mokraćnog mjehura. Ovaj faktor retencije urina dovodi do mogućnosti urinarne infekcije koja pogoršava stanje pacijenta. Druge mačke mogu imati ogrebotine i čireve na koži zbog direktnog trenja ili kontakta sa tlom, au nekim okolnostima može doći do nekroze kože kada postoji oštećenje cirkulacije. Može se pojaviti i mišićna atrofija.

Iako postoje neka od ovih ograničenja koja mogu nastati istovremeno ili samostalno, neke mačke s paralizom mogu se dobro prilagoditi promjenama ako uzrok nije progresivan i postoji mogućnost dobrog preživljavanja.

Da li je mačka koja teško hoda na zadnjim nogama uvijek znak iznenadne paralize?

E.B: Kao što ime govori, iznenadna paraliza se može dogoditi iznenada. Većinu vremena trebali bismo biti svjesni najozbiljnijih mogućnosti iznenadne paralize, kao što je tromboembolija aorte koja je sekundarna hipertrofična kardiomiopatija. Drugi uzrok bi bio medularni limfom, posebno kod mačaka pozitivnih na FeLV. Neke mačke mogu, na primjer, imati neuralnu kompresiju koja ih tjera da ograniče svoje pokrete i prestanu hodati sporije, a ne iznenada. Ovi pacijenti će pokazivati ​​suptilnije znakove, koji često mogu ostati neprimijećeni među tutorima,dok drugi mogu imati traumu u predelu kičme i prestati da hodaju.

Koji se drugi simptomi mogu primetiti kod mačke sa paralizom zadnje noge?

E. B: Simptomi zavise od osnovnog uzroka. Kada je uzrok aortna tromboembolija sekundarna hipertrofična kardiomiopatija, na primjer, najčešći simptomi uključuju glasnu vokalizaciju zbog intenzivnog oštrog bola, praćenog povraćanjem, ubrzanim disanjem, otežanim disanjem, kašljem, gubitkom apetita i nesvjesticom. Ove mačke obično razvijaju paralizu stražnjih nogu, gubitak femoralnog tonusa i smanjenje temperature u stražnjim udovima zbog tromboembolije koja ugrožava cjelokupnu cirkulaciju krvi. Može doći do sinkope ili iznenadne smrti životinje. Ako je uzrok ozljeda kičme, može doći do osjetljivosti.

Postoji li tretman za mačku koja pati od iznenadne paralize stražnjeg dijela?

E. B: Postoji tretman i varira u zavisnosti od glavnog uzroka. Liječenje tromboembolije je vaskularna kirurgija neposredno nakon događaja – obično kada se postavi dijagnoza, hirurški zahvat se izvodi unutar 6 sati od događaja i postoji šansa da će pacijent ponovo prohodati. Dijagnoza se u ovom slučaju obično postavlja na osnovu kliničke analize životinje i nalaza tromba, koji se često moževidjeno ultrazvukom. Imajući na umu da treba uraditi ehokardiogram kako bi se procijenilo da li ima više tromba ili ne. Mogu se davati i lijekovi koji sprječavaju stvaranje ugrušaka. Osim toga, podržani su lijekovi protiv bolova.

Kako se može spriječiti iznenadna paraliza stražnjeg ekstremiteta?

E.B: Prevencija je moguća obavljanjem onoga što zovemo preventivnom medicinom i pregledom mačjeg pacijenta. Mačku treba odvesti veterinaru na rutinski pregled, fizički, klinički i laboratorijski pregled. Neophodni su slikovni testovi koji mogu procijeniti srčana stanja, kao što su ehokardiografija i elektrokardiografija. Takođe su važni i slikovni testovi, kao što su rendgenski snimci i CT, kao i testovi krvi. Kada uspijemo rano postaviti dijagnozu, moguće je pravilno liječiti i produžiti život pacijenta, uvijek uz ljubav i poštovanje života mačića.