Neki testovi mogu pomoći u otkrivanju visoke ureje kod mačaka, ali znate li što to znači? Mnogi ljudi inače problem povezuju s prisutnošću bolesti bubrega kod mačaka, ali istina je da ova visoka vrijednost može ukazivati ​​na niz zdravstvenih problema mačke. Baš kao i urea, razina kreatinina u mačjem organizmu također treba obratiti pozornost. Kako bismo jednom zauvijek razumjeli što je visoka urea i visok kreatinin kod mačaka, kako ih sniziti i koje su idealne vrijednosti ovih tvari za ove životinje, razgovarali smo s veterinarkom Vanessom Zimbres iz klinike Gato é Gente Boa.

Visoka urea: mačke mogu imati različite uzroke povezane s problemom

Prije svega, važno je razumjeti što je urea i koja je njena uloga u mačjem organizmu. Specijalist objašnjava: „Urea je tvar koja se proizvodi u jetri, a proizlazi iz metabolizma proteina. Jetra pretvara amonijak (koji je vrlo otrovan za tijelo) u ureu tako da je manje štetan i izlučuje ga bubrezi”. Urea mjeri glomerularnu filtraciju, koja je odgovorna za provjeru rada bubrega i igra važnu ulogu u procjeni zdravlja bubrega.

Dakle, što znači visoka urea u mačaka? Prema Vanessi, visoka razina ureje može imati nekoliko uzroka i to je problem koji uvijek treba procijeniti u kombinaciji s drugim pretragama i kliničkim znakovima pacijenta.“Urea kod životinja hranjenih visokoproteinskom hranom i dehidriranih životinja također može imati povećane vrijednosti. Za dijagnozu bubrežne bolesti neophodno je provesti i druge testove.”

Što znači visok kreatinin kod mačaka?

Prema veterinaru, kreatinin je tvar koja se stvara u mišićima metabolizam koji se izlučuje putem bubrega i, kao i urea, koristi se za procjenu bubrežne filtracije, ali nije ograničen na to. Stoga je visok kreatinin kod mačaka obično pokazatelj da nešto nije u redu s bubrezima životinje, ali mačke s velikom mišićnom masom također mogu imati ovu visoku razinu.

„Najvažnije je razjasniti da mačka bubrezi su strukturno drugačiji od onih kod pasa i ljudi. Iznimno su sposobni koncentrirati urin kako bi eliminirali maksimalnu količinu toksina uz minimalni gubitak vode. Stoga se svaki pregled kod mačaka mora pažljivo tumačiti jer, s obzirom na ovaj visoki kapacitet koncentracije, vrijednosti uree i kreatinina u mačjoj krvi bit će otkrivene tek kada je pacijent već izgubio više od 75% bubrežnih stanica. Dijagnosticirati mačku s nefropatijom – odnosno problemima s bubrezima – samo na temelju uree i kreatinina je kasna dijagnoza”, upozorava.

Koje su „normalne” vrijednosti uree i kreatinina u mačaka?

Urea, mačke, referencavrijednosti. Kako znati je li mačka zdrava i s normalnim razinama ureje i kreatinina? Kako Vanessa ističe, referentne vrijednosti su vrlo kontroverzne u veterini i ne postoji jedinstvena vrijednost. “Uvijek se preporučuje pratiti referentne vrijednosti laboratorija ili opreme. IRIS (International Society of Renal Interest) prihvaća maksimalnu normalnu vrijednost kreatinina od 1,6 mg/dL, ali neki laboratoriji smatraju 1,8 mg/dL pa čak i 2,5 mg/dL. Vrijednosti ureje mogu varirati od 33 mg/dL, u jednom laboratoriju, do 64 mg/dL u drugim.”

Stoga se može reći da jedan test nije dovoljan za zaključivanje dijagnoze i potrebno je napraviti detaljniju procjenu uz vodstvo veterinara. “IRIS preporučuje da minimalni pregledi za dijagnosticiranje i postavljanje pacijenta s nefropatijom budu analiza kreatinina, SDMA (simetričnog dimetilarginina), gustoće urina i proteinurije. Za određivanje podstadija također dodaje mjerenje sistemskog krvnog tlaka i doze fosfora u serumu. Za ranu dijagnozu prve indikacije su SDMA, ultrazvuk i analiza urina. Imajte na umu da IRIS ne koristi ureu za staging ili understaging bubrežne bolesti, upravo zato što postoji nekoliko interferencija u ovom testu, kao i kreatinin, ali u manjoj mjeri.”

Kreatinin i visoka urea u mačaka: kakosmanjiti ove vrijednosti?

Ovo je pitanje koje mnogi učitelji postavljaju nakon što otkriju visok kreatinin i ureu u mačaka. Prvo što treba uzeti u obzir je uzrok problema, koji se mora riješiti čim se otkrije. “Ove vrijednosti mogu biti povećane u slučajevima dehidracije. Stoga hidratiziranjem životinje možemo normalizirati, a ne nužno smanjiti te vrijednosti. Također treba liječiti upalne i zarazne uzroke kako bi se smanjilo oštećenje bubrega”, savjetuje veterinar.

Unatoč tome, nije uvijek moguće sniziti vrijednost ureje ili visoki kreatinin kod mačaka. “Bubrežne stanice se oporavljaju samo u akutnim bubrežnim stanjima kao što su infekcija, intoksikacija ili začepljenje mokraćnog sustava. U kroničnim stanjima, nakon što je bubrežna stanica pretrpjela smrt i fibrozu, više se neće oporaviti. Kako te tvari moraju izlučiti bubrezi, kad prestanu djelovati, uvijek će biti iznad normalnih vrijednosti”.

Ako je bolesnik bubrežni, važno je biti oprezan s viškom tekućine kako bi se te vrijednosti smanjile. Prema Vanessinim riječima, najviše što će se postići jest doći do manjih, ali ne normalnih vrijednosti. “Serum razrjeđuje krv i posljedično, pri analizi razrijeđenog uzorka te tvari će biti manje koncentrirane, dakle lažno manje. ostalovažna informacija je da visoka urea u krvi otrova životinju i dovodi do kliničkih znakova ove intoksikacije. Kreatinin je, pak, samo marker bubrežne filtracije, sam po sebi ne uzrokuje poremećaje u organizmu”.

Bolesti bubrega kod mačaka imaju i druge simptome

U slučaju bolesti bubrega ili zatajenja bubrega kod mačaka, mentor mora biti upoznat sa svim stopama, a ne samo držati se vrijednosti uree i kreatinina. “Pacijent s nefropatijom prvo će imati različite stupnjeve dehidracije, gubitak težine, gubitak apetita, mučninu. Piju puno vode i puno pišaju i, suprotno onome što mnogi vjeruju, čisto mokrenje nije dobar znak za mačku”, upozorava Vanessa.

Ako sumnjate da imate mačića s bubrežnim problemima, nemojte se ustručavati što prije zakazati pregled kod veterinara za svog ljubimca. Rana dijagnoza je najbolji način da se izbjegne pogoršanje stanja: „Svaka strukturna promjena u bubrezima mačke, uočena ultrazvukom, mora se istražiti, jer se ozljede bubrega ne mogu oporaviti. Kako preostale stanice preuzimaju posao od onih koje više ne rade, one postaju preopterećene i imaju kraći životni vijek od normalne stanice. Ovo je definicija kronične bubrežne bolesti koja može imati specifične uzroke, ali se također može razviti kako životinja stari.”