Neki testovi mogu pomoći u otkrivanju visokog sadržaja ureje kod mačaka, ali znate li što to znači? Mnogi ljudi inače problem povezuju s prisustvom bolesti bubrega kod mačaka, ali istina je da ova visoka vrijednost može ukazivati ​​na niz problema u zdravlju mačke. Kao i urea, nivo kreatinina u mačjem organizmu takođe zahteva pažnju. Kako bismo jednom za svagda shvatili što je visoka urea i visok kreatinin kod mačaka, kako ga sniziti i koje su idealne vrijednosti ovih supstanci za ove životinje, intervjuirali smo veterinarku Vanessu Zimbres, iz klinike Gato é Gente Boa.

Visoka količina ureje: mačke mogu imati različite uzroke povezane s problemom

Prije svega, važno je razumjeti šta je urea i koja je njena uloga u mačjem organizmu. Specijalista objašnjava: „Urea je supstanca koja se proizvodi u jetri i nastaje metabolizmom proteina. Jetra pretvara amonijak (koji je vrlo toksičan za tijelo) u ureu tako da je manje štetan i izlučuje se putem bubrega”. Urea mjeri glomerularnu filtraciju, koja je odgovorna za provjeru funkcije bubrega i igra važnu ulogu u procjeni zdravlja bubrega.

Šta znači visoka urea kod mačaka? Prema Vanessi, visok nivo ureje može imati nekoliko uzroka i to je problem koji uvijek treba procjenjivati ​​zajedno s drugim pregledima i kliničkim znakovima pacijenta.“Urea kod životinja koje su hranjene hranom bogatom proteinima i dehidriranih životinja također može imati povećane vrijednosti. Za dijagnozu bolesti bubrega neophodno je uraditi i druge pretrage.”

Šta znači visok kreatinin kod mačaka?

Prema veterinaru, kreatinin je supstanca koja se stvara u mišićima metabolizam koji se izlučuje bubrezima i, kao i urea, koristi se za procjenu bubrežne filtracije, ali nije ograničen na to. Stoga je visok kreatinin kod mačaka obično pokazatelj da nešto nije u redu s bubrezima životinje, ali mačke s velikom mišićnom masom također mogu imati ovaj visok nivo.

“Najvažnije je razjasniti da mačka Bubrezi se strukturno razlikuju od onih kod pasa i ljudi. Izuzetno su sposobni koncentrirati urin kako bi eliminirali maksimalnu količinu toksina uz minimalan gubitak vode. Stoga se svaki pregled kod mačaka mora pažljivo tumačiti jer, s obzirom na ovaj visok kapacitet koncentracije, vrijednosti uree i kreatinina u krvi mačke će se otkriti tek kada pacijent već izgubi više od 75% bubrežnih stanica. Dijagnosticirati mačku s nefropatijom – odnosno s problemima s bubrezima – samo prema urei i kreatininu je kasna dijagnoza”, upozorava on.

Koje su „normalne“ vrijednosti ureje i kreatinina kod mačaka?

Urea, mačke, referencavrijednosti. Kako znati kada je mačka zdrava i sa normalnim nivoom uree i kreatinina? Kako ističe Vanessa, referentne vrijednosti su vrlo kontroverzne u veterinarskoj medicini i ne postoji jedinstvena vrijednost. “Uvijek se preporučuje da se pridržavate referentnih vrijednosti laboratorija ili opreme. IRIS (International Society of Renal Interest) usvaja maksimalnu normalnu vrijednost kreatinina od 1,6 mg/dL, ali neke laboratorije smatraju 1,8 mg/dL pa čak i 2,5 mg/dL. Vrijednosti uree mogu varirati od 33 mg/dL, u jednom laboratoriju, do 64 mg/dL u drugim.”

Stoga se može reći da samo jedan test nije dovoljan za zatvaranje dijagnoze i potrebno je napraviti detaljniju procjenu uz upute veterinara. “IRIS preporučuje da minimalni pregledi za dijagnosticiranje i stacioniranje pacijenta sa nefropatijom budu analiza kreatinina, SDMA (simetrični dimetilarginin), gustine urina i proteinurije. Za substaging, takođe dodaje merenje sistemskog krvnog pritiska i doze fosfora u serumu. Za ranu dijagnozu prve indikacije su SDMA, ultrazvuk i analiza urina. Imajte na umu da IRIS ne koristi ureu za insceniranje ili potrazivanje bolesti bubrega, upravo zato što postoji nekoliko smetnji u ovom testu, kao i kreatinin, ali u manjoj mjeri.”

Kreatinin i visoka urea kod mačaka: kakosmanjiti ove vrijednosti?

Ovo je pitanje koje mnogi učitelji postavljaju nakon što su otkrili visok kreatinin i ureu kod mačaka. Prva stvar koja se mora uzeti u obzir je uzrok problema, koji se mora riješiti čim se otkrije. “Ove vrijednosti mogu biti povećane u slučajevima dehidracije. Stoga, hidratacijom životinje možemo normalizirati, a ne nužno smanjiti ove vrijednosti. Upalne i infektivne uzroke također treba liječiti kako bi se oštećenje bubrega svelo na minimum”, savjetuje veterinar.

Čak i tako, nije uvijek moguće smanjiti vrijednost uree ili visok kreatinin kod mačaka. „Bubrežne ćelije se oporavljaju samo u akutnim bubrežnim stanjima kao što su infekcija, intoksikacija ili opstrukcija mokraće. U hroničnim stanjima, jednom kada stanica bubrega pretrpi smrt i fibrozu, više se neće oporaviti. Kako te supstance moraju da se izluče bubrezima, kada prestanu da rade, uvek će biti iznad normalnih vrednosti”.

Ako je pacijent bubrežni, važno je biti oprezan s viškom tekućine u pokušaju da se te vrijednosti smanje. Prema Vanesinim riječima, najviše što će se postići je dostizanje manjih, ali ne i normalnih vrijednosti. “Serum razrjeđuje krv i, posljedično, pri analizi razrijeđenog uzorka ove tvari će biti manje koncentrisane, dakle lažno manje. OstaloVažna informacija je da visoka razina ureje u krvi opija životinju i dovodi do kliničkih znakova ove intoksikacije. Kreatinin je, s druge strane, samo marker bubrežne filtracije, on sam po sebi ne izaziva poremećaje u organizmu”.

Bolesti bubrega kod mačaka imaju i druge simptome

U slučaju bolesti bubrega ili zatajenja bubrega kod mačaka, učitelj mora biti svjestan svih stopa, a ne samo držati se vrijednosti uree i kreatinina. “Pacijent s nefropatijom, prvo će imati različite stepene dehidracije, gubitak težine, gubitak apetita, mučninu. Piju puno vode i puno pišaju i, suprotno onome što mnogi vjeruju, čista mokraća nije dobar znak za mačku”, upozorava Vanessa.

Ako sumnjate da imate mačića s bubrežnim problemima, ne ustručavajte se zakazati veterinarski pregled za svog ljubimca što je prije moguće. Rana dijagnoza je najbolji način da se izbjegne pogoršanje stanja: „Svaka strukturna promjena u bubrezima mačke, uočena ultrazvukom, mora se ispitati, jer se ozljede bubrega ne oporavljaju. Kako preostale ćelije preuzimaju rad od onih koje više ne rade, one postaju preopterećene i imaju kraći životni vijek od normalnih ćelija. Ovo je definicija hronične bolesti bubrega, koja može imati specifične uzroke, ali se može razviti i kako životinja stari.”