Pseća bjesnoća, kuga i lišmanijaza neke su od najpoznatijih bolesti koje mogu pogoditi pse. Osim toga, oni su i jedni od najozbiljnijih. Bilo koja bolest je razlog za zabrinutost, ali kada štene oboli od onih koje se smatraju najopasnijima, to je još gore, jer one predstavljaju puno veću opasnost za život životinje. Svaki roditelj kućnog ljubimca trebao bi točno znati koje su to bolesti koje utječu na zdravlje psa, jer će samo tako biti spreman spriječiti i što prije prepoznati ako se njegov pas razboli. Kako bi vam pomogao, Patas da Casa pripremio je infografiku s najtežim bolestima pasa koje postoje. Provjerite!

Pseća bjesnoća: bolest nema lijeka i može zahvatiti čak i ljude

Pseća bjesnoća smatra se jednom od najozbiljnijih bolesti koje pas može imati jer, unatoč tome što je praktički iskorijenjena, jednom oboljela nema šanse za izlječenje i životinja na kraju ugine. Virus pseće bjesnoće prenosi se ugrizima zaraženih životinja (kao što su psi i šišmiši) ili gutanjem i kontaktom s kontaminiranim predmetima. Od simptoma pseće bjesnoće možemo spomenuti prekomjerno lučenje sline, hipertermiju, pretjerano lajanje, veliku uznemirenost i agresivnost. Osim toga, česta je pojava kod psa poremećaja poput neprepoznavanja vlastitog vlasnika.

Bjesnoća je zoonoza i ti su simptomi kod pasa vrlo sličnis onima koji utječu na ljude. Iako je riječ o vrlo ozbiljnoj bolesti, moguće ju je spriječiti cjepivom protiv pseće bjesnoće koje je vrlo učinkovito u sprječavanju. Obavezna je i mora se primijeniti na štence u dobi od 4 mjeseca, uz godišnje docjepljivanje.

Lišmanijaza: zaraženi pas ima oslabljen imunitet

Lišmanijaza pasa je bolest koju uzrokuje protozojski parazit koji se prenosi ugrizom ženke zaražene pješčane mušice. Lišmanijaza je također zoonoza koja napada obrambene stanice, slabeći imunološki sustav. Simptomi pseće lišmanioze su groznica, slabost, kožne lezije, gubitak dlake, gubitak apetita i nenormalan rast noktiju. Lišmanijaza pogoduje nastanku drugih bolesti, jer je imunitet ljubimca vrlo slab.

Kao i pseća bjesnoća, pseća lišmanijaza također nema lijeka. Dakle, koliko dugo živi pas s lišmaniozom? Ovisi o skrbi koju primate. Iako ne postoji lijek, postoji liječenje koje se mora provoditi do kraja života kako biste kontrolirali simptome i spriječili da kućni ljubimac prenese bolest. Prosječna duljina života psa s lišmaniozom ovisi, dakle, o čestim posjetima veterinaru i pravilnom liječenju. Lišmanijaza se može spriječiti cjepivom, zaštitnim zaslonima protiv pješčane muhe i ogrlicom za lišmanijazu.

Kuga: bolest ima tri različita stadija koja napreduju kako se pogoršava

Kuga je virusna bolest koja se prenosi na pse kontaktom s izlučevinama, izmetom, urinom i predmetima zaraženih životinja. Pseća kuga može se podijeliti u tri stadija: respiratorni, gastrointestinalni i neurološki, pri čemu je potonji najteži. Ovisno o stadiju kuge, simptomi se razlikuju. Možemo spomenuti: vrućicu, otežano disanje, iscjedak iz nosa, proljev, povraćanje, gubitak težine, konvulzije, paralizu stražnjih ili prednjih udova i pareze.

Vrlo česta kod necijepljenih štenaca, kuga ostavlja njihovu mat dlaku, uzrokuje konjunktivitis i dehidraciju. No, nakon svega, može li kuga imati lijeka? Odgovor je ne. Međutim, iako se ne može reći da je kuga izlječiva, postoji potporno liječenje za kontrolu simptoma i sprječavanje njihovog razvoja. Kada pseća kuga dosegne neurološku razinu - najozbiljniju - često ostavlja posljedice. Najčešći su napadaji, paraliza udova, poremećaj hoda i živčani tikovi. Pseća kuga može se spriječiti cjepivom V10, koje je obavezno kod štenaca od 42. dana života.

Leptospiroza kod pasa: odgoda u liječenju može dovesti do slabljenja organa poput bubrega i jetre

Leptospirozu kod pasa uzrokuje vrlo otporna bakterija. Prijenos bolesti na pse obično se događa kontaktom.s urinom zaraženih životinja, poput štakora. Leptospiroza kod pasa ima početne simptome zajedničke za nekoliko bolesti: vrućicu, povraćanje i gubitak težine. Kako leptospiroza pasa napreduje, simptomi postaju specifičniji: žutica, kožne lezije, anoreksija i krvavi urin.

Postoji lijek za pseću leptospirozu, ali s liječenjem se mora započeti brzo jer odgađanje može dovesti do oštećenja organa kao što su jetra i bubrezi. Također, budući da se radi o zoonozi, učitelj treba paziti da se i on ne zarazi tom bolešću. Postoji cjepivo za leptospirozu pasa, koja je u ovom slučaju jedna od bolesti koju V8 ili V10 štiti i treba se primijeniti od 42. dana života uz godišnje docjepljivanje.

Međutim, cjepivo ne djeluje protiv svih vrsta bakterija koje uzrokuju pseću leptospirozu, pa se pas ipak može zaraziti infekcijom. Održavanje okoliša u kojem životinja živi vrlo čistim, sprječavanje da zagazi u poplavne vode, čišćenje šapa psu kad god se vrati iz šetnje i neulazak u kuću u uličnoj obući jednostavne su mjere koje sprječavaju bolest.

Parvovirus: simptomi utječu na probavni sustav psa i mogu biti vrlo ozbiljni

Parvovirus je izuzetno zarazna virusna bolest koja obično pogađa necijepljene štence. Virus psećeg parvovirusa obično se kontaminira iz izravnog kontakta sa životinjskim izmetom.zaražen. Ulaskom u organizam mikroorganizam uglavnom zahvaća koštanu srž i organe probavnog sustava. Stoga su kod parvoviroze najčešći simptomi tamni i krvavi proljev, povraćanje, vrućica, dehidracija, gubitak tjelesne težine te apetit i apatija. Osim toga, kod zaraze parvovirusom simptomi se manifestiraju brzo i agresivno, što može dovesti životinju do smrti u kratkom vremenu.

Parvovirus se može izliječiti ako se liječenje započne čim životinja pokaže prve simptome. Obično se pas s psećim parvovirozom hospitalizira i liječi suportivnim lijekovima i terapijom tekućinom. V8 i V10 cjepiva, koja smo već spomenuli ovdje, također sprječavaju pseći parvovirus.