Hipokalemija u mačaka je bolest o kojoj se malo zna, ali je opasna zbog niske razine kalija, minerala prisutnog u većini stanica organizma mačaka - ali i ljudi. Najveći izvor kalija dolazi kroz hranu, međutim, iza ovog poremećaja postoji nekoliko uzroka, koji u slučaju nekih pasmina mogu biti čak i genetski. Hipokalemija također potiče niz simptoma kojih je važno biti svjestan. Sljedeći članak raščlanjuje sve što se odnosi na nizak kalij u mačaka kako bi vam pružio više pojedinosti i bolje razumijevanje hipokalijemije.

Hipokalijemija u mačaka je poremećaj niske razine kalija u krvi

Za razumijevanje što je hipokalemija, prvo je važno razumjeti što je kalij i kako djeluje u tjelesnim stanicama. Ovaj mineral je prisutan u nekoliko organa i, samo da vam dam ideju, 70% njegove koncentracije je u mišićnom tkivu. Živčani sustav također se sastoji od kalija (između ostalih tvari), kao i kardiovaskularni sustav, gdje je jedan od onih koji su odgovorni za održavanje normalnih otkucaja srca. Osim toga, kalij također pomaže protiv bolesti koje pogađaju mačje kosti i sprječava probleme s mišićima.

Općenito, kalij je povezan s drugim agensima i na njega može utjecati, na primjer, razina inzulina. Odnosno, vrlo je važno održavati ravnotežukoličine ovog minerala u stanicama za održavanje pravilnog funkcioniranja mačjeg organizma. Stoga, kada postoji niska razina kalija, koja se naziva hipokalemija, zdravlje je ugroženo.

Glavni uzroci nedostatka kalija povezani su s urinom

Postoji nekoliko razloga za to patologija i većina je povezana s urinom, jer se kalij normalno gubi kroz njega, ali hormon koji se zove aldosteron vraća ga natrag. Svaka promjena na njemu, poput aldosteronizma (pretjerana proizvodnja hormona), pokreće ovaj poremećaj. Drugi način nadoknade kalija je prehrana. Dakle, mačka s anoreksijom također može imati hipokalemiju, budući da postoji manjak nekoliko hranjivih tvari, uključujući kalij.

Također se pojavljuje u slučajevima mačje hipertireoze, Connovog sindroma (primarni hiperaldosteronizam) i tijekom zatajenja bubrega, što također dovodi do velikog gubitka kalija u urinu. Čak se nagađa da najmanje 20% do 30% mačaka s bubrežnom bolešću pati od neke epizode hipokalijemije. Ozbiljno ili ponavljajuće povraćanje ili mačka s proljevom drugi su razlozi.

Mačke s niskim kalijem pate od nedostatka apetita i drugih simptoma

Kod hipokalijemije simptomi variraju ovisno o stupnju poremećaja u funkcioniranju tijela. Ovo su neki od klasičnih simptoma hipokalemije:

• Nedostatak apetita
• Nemogućnostustajanje
• Slabost mišića
• Paraliza
• Bolovi u mišićima
• Letargija (apatija)
• Aritmije
• Poteškoće s disanjem
• Mentalna zbunjenost
• Mačka hoda u krug
• Konvulzije
• Poteškoće s normalnim držanjem glave (ventrofleksija vrata)
• Kod mačića, postoji zastoj u razvoju

Dijagnosticiranje hipokalemije (ili hipokalijemije) uključuje nekoliko testova

Hipokalemija se lako dijagnosticira i Nužno je napraviti analizu krvi kod mačaka (budući da trombociti oslobađaju kalij tijekom procesa stvaranja ugruška) i posebno mokraće. Suočeni s bilo kakvim simptomom, stručnjaci obično traže ove testove. Nakon potvrde hipokalemije, zahtijevaju se ultrazvučne i rendgenske pretrage za analizu utjecaja na kosti i mišiće.

Burmanska mačka jedna je od pasmina sklonih nasljednoj hipokalemiji

Burmanska mačka i druge pasmine Obližnje pasmine, poput tajlandske, himalajske i sijamske, neke su sklone ovoj bolesti. Za to još uvijek nema točnog objašnjenja, ali je sigurno da se nasljeđuje nasljednim putem (jednostavno autosomno recesivno). Međutim, kod njih je češće razviti periodičku hipokalijemiju, to jest povremenu s nekoliko epizoda tijekom života. Druge pasmine mačaka daleko od burmanskih također mogu imati hipokalemiju. To su:

• Burmilla Cat
• CatSingapur
• Tonkinese
• Bombay
• Sphynx
• Devon Rex

Budući da se radi o nasljednoj bolesti mačaka, simptomi se pojavljuju od drugog do šestog mjeseca života šteneta. Općenito, znakovi se kreću od umjerenih do teških, a najveća indikacija je kasni razvoj, kao i štenci s poteškoćama u hodanju i slabošću mišića.

Nizak kalij ima opasne učinke na mačje tijelo

Nedostatak apetita već je opasan sam po sebi, a kada je uzrok anoreksija, osnovna se bolest može pogoršati. Slabost mišića izravno utječe na dobrobit i kvalitetu života životinje, čak dovodi do depresije kod mačke, a kada je temeljna bolest bubrežna mačka, rad bubrega je još više pogođen. Nažalost, kada nema rane dijagnoze i liječenja štenaca, tendencija je da oni imaju kraći životni vijek zbog mogućnosti respiratorne paralize. Nizak kalij može ubiti.

Hipokalemija kod mačaka liječi se dodatkom kalija

Prvo, liječenje traži korijen problema i djeluje u skladu s onim što je izazvalo hipokalemiju, plus oralni dodatak kalija (ako je blagi ), au težim slučajevima ovaj dodatak je intravenski (parenteralni ili enteralni), a nakon otpusta iz bolnice zamjenjuje se oralnim. Liječenje je obično dugotrajno.

U liječenju polimatijehipokalemija, isti poremećaj, ali s povećanim ili ograničenim otpuštanjem kalija u mokraći, nadopuna mora biti kontinuirana kako bi se izbjegle krize i nove epizode. Nakon poboljšanja, moguće je da se liječenje prekine, ali povremeno se rade pretrage krvi i urina kako bi se bolest kontrolirala.

Dobra prehrana pomaže u sprječavanju mačje hipokalemije

Bitno je da svaki mačke slijede dijetu s vrhunskom hranom za mačke iu skladu s njihovim životnim stadijem (štene, odrasli, stariji i kastrirani), po mogućnosti prema indikaciji veterinara nutricionista, kako bi se izbjegle bilo kakve bolesti, uključujući hipokalemiju. Kod predisponiranih pasmina provodi se genetska studija kako bi se spriječilo razmnožavanje legla s bolešću. Kontroliranje slučajeva teškog proljeva i mačjeg povraćanja, uz liječenje osnovnih bolesti, drugi su oblici prevencije.