Jeste li ikada čuli za pseći vestibularni sindrom? To je neurološki poremećaj koji utječe na prostornu orijentaciju i ravnotežu pasa, a može biti posljedica traume, infekcija, vaskularnih stanja pa čak i jednostavne upale uha kod pasa. Znakovi vestibularnog sindroma kod pasa obično ne prolaze nezapaženo, uglavnom zato što ostavlja životinju neuravnoteženom, s teturavim hodom i bez svijesti o prostoru.

No, na kraju krajeva, što karakterizira ovaj neurološki problem? Pas treba posebnu njegu i može li se oporaviti od slikanja? Koji su simptomi vestibularnog sindroma pasa na koje treba obratiti pozornost? Kako bismo razotkrili sve o ovom stanju, razgovarali smo s veterinarom Robertom Siqueirom, koji se specijalizirao za neurologiju malih životinja. U nastavku pogledajte što nam je rekao!

Što je pseći vestibularni sustav?

Prije nego što znamo što je točno vestibularni sindrom, potrebno je razumjeti vestibularni sustav i njegovu funkciju kao sve. Smješten u živčanom sustavu psa, Roberto ističe da je vestibularni sustav ograničen na dva puta: periferni i središnji. "Periferni putovi ograničeni su na skup struktura smještenih u srednjem uhu i unutarnjem uhu, a središnji putovi nalaze se uglavnom u moždanom deblu i kaudalnom području malog mozga."

A čemu ovaj sustav služi, nakon svi?računi? Stručnjak objašnjava: "Vestibularni sustav ima važnu funkciju održavanja normalnog prostornog položaja očiju, glave, trupa i udova u odnosu na gravitacijsko polje, čak i uz promjene rotacijske i linearne akceleracije ili nagiba tijela." To jest, općenito, vestibularni sustav služi za usmjeravanje pasa u odnosu na prostor i gravitaciju, a također je odgovoran za ravnotežu pasa.

Vestibularni sindrom kod pasa: razumjeti što je to i kako se problem razvija

Kao što naziv implicira, pseći vestibularni sindrom odnosi se na skup kliničkih znakova ili bolesti koje utječu na vestibularni sustav i, posljedično, utječu na održavanje ravnoteže i normalne orijentacije jedinke. Slika može imati različite povezane uzroke, kao i manifestirati se iz nepoznatih uzroka. U ovom drugom slučaju naziva se pseći idiopatski vestibularni sindrom.

“Vestibularni sindrom u pasa smatra se simptomom ili područjem perifernog ili središnjeg živčanog sustava koji je zahvaćen bolešću ili patologijom. Među njima su najčešći pseći otitis media/interna i pseći idiopatski vestibularni sindrom - dakle bez definiranog uzroka - u perifernom vestibularnom sindromu; i neoplazme, upalne/infektivne bolesti, nedostatak tiamina, vaskularna, traumatska i toksična stanja u vestibularnom sindromusredišnji. Ova se neurološka disfunkcija relativno često opaža u klinici za male životinje i može, ali i ne mora imati genetsko podrijetlo.”

Vestibularni sindrom i labirintitis u pasa: kakav je odnos između ta dva stanja?

Dakle, kao i kod ljudi, psi imaju labirintitis i znakovi se često miješaju s psećim vestibularnim sindromom, ali nisu nužno ista stvar. Prema neurologu, postoji logika povezivanja jednog stanja s drugim, ali moguće je uočiti i razlike: „Periferni vestibularni sindrom možemo povezati s labirintitisom zbog činjenice da se labirint nalazi u području unutarnjeg uha. . Razlika je u tome što je vestibularni sindrom sindrom koji zahvaća periferno i središnje područje, dok labirintitis zahvaća samo područje unutarnjeg uha perifernog vestibularnog sustava.”

Pseći vestibularni sindrom: simptomi na koje treba obratiti pozornost

Budući da je riječ o neurološkom problemu kod pasa koji značajno utječe na ravnotežu životinje, mentori ubrzo primjećuju neke promjene u ponašanju pasa koje ukazuju da s ljubimcem nešto nije u redu . U tim se slučajevima može primijetiti teturanje pri hodu, držanje glave izvan normalne osi u nagnutom položaju, pa čak i drhtanje. Dakle, ako vaše štene drži glavu na jednu stranu ičini se da je dezorijentiran dok hoda po kući, vrijedi mu posvetiti više pažnje.

Da ne bi bilo zabune, glavni simptomi koji se povezuju s vestibularnim sindromom kod pasa su:

• Naginjanje glave
• Nistagmus (nevoljno kretanje očiju) , koji može biti vodoravan, okomit ili rotacijski)
• Strabizam
• Vestibularna ataksija (gubitak ravnoteže koji može rezultirati vrtoglavicom i mučninom)
• Hornerov sindrom (karakteristično spušteni kapak)
• Facijalna paraliza
• Proprioceptivni deficit
• Pospanost
• Cerebelarne promjene

Da bi se razlikovao sindrom perifernog i središnjeg vestibularnog pasa, Roberto kaže da je jedan od načina da se jedno od drugog razlikuje prema simptomima koji se uoče u svakom slučaju. Dok su neke manifestacije češće u perifernom sindromu - kao što su mučnina, padovi i kotrljanje -, druge su prisutnije u centralnom vestibularnom sindromu - kao što su pospanost, promijenjeni mentalni status i cerebelarni znakovi (područje mozga odgovorno za održavanje ravnoteže i držanja, kontrolu mišića tonus, prilagodbe pokreta tijela i motoričko učenje).

U svakom slučaju, medicinska procjena je ključna u ovim trenucima, jer će samo kvalificirani stručnjak, po mogućnosti specijaliziran za veterinarsku neurologiju, moći ispravno dijagnosticirati stanje pacijenta.

Kako se dijagnosticira pseći vestibularni sindrom?

Ako postoji bilo kakva sumnja na neurološki problem kod psa, bez obzira radi li se o vestibularnom sindromu ili ne, najbolje je što prije potražiti liječničku pomoć. Što se prije bolest otkrije, to je bolja prognoza. „Dijagnoza se postavlja fizičkim neurološkim pregledom, detaljnom anamnezom i komplementarnim testovima i neuroimagingom kao što su:

• Krvni test psa (hemogram)
• Biokemijski test
• Serologije
• PCR
• Hormonalni testovi
• Analiza cerebrospinalne tekućine
• Otoskopija
• Radiografija
• Kompjuterizirana tomografija
• MRI”

Analizom ovog skupa pregleda neurolog će moći definirati dijagnozu i ukazati na najbolji način rješavanja problema.

Postoji li liječenje za pseći vestibularni sindrom?

Da, moguće je liječiti ovu vrstu neuroloških problema. U tim slučajevima pas mora imati definiran primarni uzrok kako bi rezultat bio učinkovit. To jest, ako je uzrok upala uha kod pasa, navedeni lijek će odgovarati liječenju upale, kao što su antibiotici ili protuupalni lijekovi. S druge strane, moguće je i palijativno liječenje, koje je usmjereno na simptome kako bi se izbjegle moguće tegobe kod vašeg ljubimca.ljubimac.

Roberto kaže: “Liječenje je povezano s primarnim uzrokom. Međutim, imamo mogućnost uključiti osnovni tretman koji možemo koristiti za bilo koji uzrok, kako bismo poboljšali najneugodnije simptome za psa, kao što je uporaba blokatora kalcijevih kanala ili antikolinergičkih lijekova, s ciljem smanjenja vrtoglavice i povraćanje”.

Iako to znamo, vrijedi napomenuti da ne treba razmišljati o samoliječenju. Čak i ako je namjera dobra, to je stav koji vašem četveronožnom prijatelju može naškoditi umjesto da mu pomogne. Kako bi se osigurao dobar oporavak psa, neophodno je pridržavati se svih smjernica veterinara od povjerenja.

Još jedna važna točka je da se u slučaju psećeg idiopatskog vestibularnog sindroma obično preporučuje samo osnovno liječenje, budući da nije moguće identificirati uzrok problema. Simptomi čak imaju tendenciju da se povuku sami od sebe, tako da jedina mjera opreza treba biti spriječiti psa da se previše kreće dok su simptomi jako izraženi.

Postoji li način prevencije vestibularnog sindroma kod pasa?

Ovo je uobičajeno pitanje za roditelje kućnih ljubimaca, a glavni savjet je da budu oprezni s osnovnim bolestima, sprječavajući ih (što je posljedično način da se spriječi pseći vestibularni sindrom). “Idealno je izbjegavatitemeljni uzrok. Primjerice, glavni uzroci perifernog vestibularnog sindroma su upala srednjeg ili internog uha, stoga je važno biti posebno oprezan s ovom vrstom problema”.

U tom smislu vrijedi spomenuti da je potrebno paziti na uši psa kako ne bi došlo do lokalne upale. Učitelj bi psu trebao redovito čistiti uho posebnim proizvodima za pse prema preporuci stručnjaka. Također je važno da postoji periodično praćenje kako biste bili sigurni da je sve u redu sa zdravljem vašeg ljubimca.

Uz to, veterinar dodaje: “Kada god primijetite bilo kakav simptom vezan uz neurološke probleme, potražite veterinara neurologa, jer kada se vestibularni sindromi – ili bilo koje druge bolesti – dijagnosticiraju brzo, rano iu početnoj fazi, mnogo je lakše uspješno se liječiti, u odnosu na već uznapredovale bolesti”.