Da li ste ikada čuli za pseći vestibularni sindrom? Riječ je o neurološkom poremećaju koji utječe na prostornu orijentaciju i ravnotežu pasa, a može biti posljedica traume, infekcija, vaskularnih stanja pa čak i običnog otitisa kod pasa. Znakovi vestibularnog sindroma kod pasa obično ne prolaze nezapaženo, uglavnom zato što životinju ostavlja neuravnoteženom, sa zapanjujućim hodom i bez prostorne svijesti.

Ali, na kraju krajeva, šta karakteriše ovaj neurološki problem? Psu je potrebna posebna njega i može li se oporaviti od slikanja? Koji su simptomi pasjeg vestibularnog sindroma na koje treba obratiti pažnju? Kako bismo otkrili sve o ovom stanju, razgovarali smo s veterinarom Robertom Siqueirom, koji je specijaliziran za neurologiju malih životinja. U nastavku pogledajte šta nam je rekao!

Šta je vestibularni sistem pasa?

Pre nego što saznate šta je tačno vestibularni sindrom, potrebno je razumeti vestibularni sistem i njegovu funkciju kao sve. Smješten u nervnom sistemu psa, Roberto ističe da je vestibularni sistem ograničen na dva puta: periferni i centralni. “Periferni putevi su ograničeni na skup struktura smještenih u srednjem uhu i unutrašnjem uhu, a centralni putevi se nalaze uglavnom u moždanom stablu i kaudalnom dijelu malog mozga.”

I čemu služi ovaj sistem, nakon sve?računi? Stručnjak objašnjava: "Vestibularni sistem ima važnu funkciju održavanja normalnog prostornog položaja očiju, glave, trupa i udova u odnosu na gravitacijsko polje, čak i sa promjenama rotacijskog i linearnog ubrzanja ili nagiba tijela." Odnosno, generalno, vestibularni sistem služi za usmjeravanje pasa u odnosu na prostor i gravitaciju, a odgovoran je i za ravnotežu pasa.

Vestibularni sindrom kod pasa: razumjeti šta je to i kako se problem razvija

Kao što naziv govori, pasji vestibularni sindrom se odnosi na skup kliničkih znakova ili bolesti koje utječu na vestibularni sistem i, posljedično, utječu na održavanje ravnoteže i normalne orijentacije pojedinca. Slika može imati različite povezane uzroke, kao i manifestirati se iz nepoznatih uzroka. U ovom drugom slučaju, naziva se pasji idiopatski vestibularni sindrom.

„Vestibularni sindrom kod pasa smatra se simptomom ili regijom perifernog ili centralnog nervnog sistema koji je zahvaćen bolešću ili patologijom. Među njima su najčešći pseći otitis media/interna i pasji idiopatski vestibularni sindrom – odnosno bez utvrđenog uzroka – kod perifernog vestibularnog sindroma; i neoplazme, inflamatorne/infektivne bolesti, nedostatak tiamina, vaskularna, traumatska i toksična stanja u vestibularnom sindromucentralno. Ova neurološka disfunkcija se relativno često uočava u klinici za male životinje i može, ali i ne mora imati genetsko porijeklo.”

Vestibularni sindrom i labirintitis kod pasa: kakav je odnos između ta dva stanja?

Dakle, kao i kod ljudi, psi imaju labirintitis i znakovi se često brkaju sa psećim vestibularnim sindromom, ali nisu nužno ista stvar. Prema neurologu, postoji logika da se jedno stanje poveže s drugim, ali je moguće uočiti i razlike: „Periferni vestibularni sindrom možemo povezati s labirintitisom zbog činjenice da se labirint nalazi u predjelu unutrašnjeg uha. . Razlika je u tome što je vestibularni sindrom sindrom koji zahvaća perifernu i centralnu regiju, dok labirintitis zahvaća samo područje unutrašnjeg uha perifernog vestibularnog sistema.”

Vestibularni sindrom pasa: simptomi kojih treba biti svjestan

Kako je ovo neurološki problem kod pasa koji značajno utječe na ravnotežu životinje, učitelji uskoro primjećuju promjene u ponašanju pasa koje ukazuju da nešto nije u redu s ljubimcem . Teturanje hoda, držanje glave izvan normalne ose u nagnutom položaju, pa čak i drhtanje može se primijetiti u ovim slučajevima. Dakle, ako vaše štene ima tendenciju da drži glavu na jednoj strani iizgleda da je dezorijentisan kada šeta po kući, vredi mu posvetiti više pažnje.

Da ne bi bilo sumnje, glavni simptomi koji se povezuju s vestibularnim sindromom kod pasa su:

• nagnutost glave
• nistagmus (pokret nehotično pomicanje očiju , koji može biti horizontalan, vertikalni ili rotacijski)
• Strabizam
• Vestibularna ataksija (gubitak ravnoteže koji može dovesti do vrtoglavice i mučnine)
• Hornerov sindrom (karakteristično spušteni kapak)
• Facijalna paraliza
• Proprioceptivni deficiti
• Pospanost
• Cerebelarne promjene

Za razlikovanje sindroma perifernog i centralnog vestibularnog očnjaka, Roberto kaže da je jedan od načina da se razlikuje jedno od drugog po simptomima uočenim u svakom slučaju. Dok su neke manifestacije češće u perifernom sindromu - kao što su mučnina, padovi i kotrljanje -, druge su češće prisutne u centralnom vestibularnom sindromu - kao što su pospanost, promijenjen mentalni status i cerebelarni znakovi (regija mozga odgovorna za održavanje ravnoteže i držanja, kontrolu mišića tonus, prilagođavanje pokreta tijela i motoričko učenje).

U svakom slučaju, medicinska procjena je neophodna u ovom trenutku, jer će samo kvalificirani stručnjak, po mogućnosti specijaliziran za veterinarsku neurologiju, moći ispravno dijagnosticirati stanje pacijenta.

Kako se dijagnosticira pasji vestibularni sindrom?

Ukoliko postoji bilo kakva sumnja na neurološki problem kod psa, bez obzira radi li se o vestibularnom sindromu ili ne, preporučljivo je što prije potražiti liječničku pomoć. Što se prije otkrije bolest, to je bolja prognoza. “Dijagnoza se postavlja fizikalnim neurološkim pregledom, detaljnom anamnezom i komplementarnim testovima i neuroimagingom kao što su:

• test krvi psa (hemogram)
• biohemijski test
• Serologije
• PCR
• Hormonske pretrage
• Analiza cerebrospinalne tekućine
• Otoskopija
• Radiografija
• Kompjuterska tomografija
• MRI”

Analizom ovog skupa pregleda neurolog će moći da definiše dijagnozu i ukaže na najbolji način za rešavanje problema.

Postoji li liječenje psećeg vestibularnog sindroma?

Da, moguće je liječiti ovu vrstu neuroloških problema. Pas mora, u ovim slučajevima, imati definisan primarni uzrok da bi rezultat bio efikasan. Odnosno, ako je uzrok otitis kod pasa, naznačeni lijek će odgovarati liječenju otitisa, kao što su antibiotici ili protuupalni lijekovi. S druge strane, moguće je i palijativno liječenje koje je usmjereno na simptome kako bi se izbjegle moguće neugodnosti kod Vašeg ljubimca.ljubimac.

Evo šta Roberto kaže: “Liječenje je povezano s primarnim uzrokom. Međutim, imamo mogućnost uključivanja osnovnog tretmana koji možemo koristiti za bilo koji uzrok, kako bismo poboljšali najneugodnije znakove za psa, kao što je upotreba blokatora kalcijevih kanala ili antiholinergičkih lijekova, s ciljem smanjenja vrtoglavice i povraćanje”.

Čak i znajući ovo, vrijedi napomenuti da ne treba razmišljati o samoliječenju. Čak i ako je namjera dobra, ovo je stav koji može naštetiti vašem četveronožnom prijatelju umjesto da mu pomogne. Kako biste osigurali dobar oporavak psa, bitno je slijediti sve smjernice veterinara od povjerenja.

Još jedna važna stvar je da se u slučaju pasjeg idiopatskog vestibularnog sindroma obično preporučuje samo osnovno liječenje, jer nije moguće identificirati uzrok problema. Simptomi čak imaju tendenciju da se povuku sami od sebe, pa bi jedina mjera opreza trebala biti spriječiti psa da se previše kreće dok su simptomi jako izraženi.

Postoji li način da se spriječi vestibularni sindrom kod pasa?

Ovo je uobičajeno pitanje za roditelje kućnih ljubimaca, a glavni savjet je da budu oprezni s osnovnim bolestima, sprječavajući ih (što je posljedično način da se spriječi pseći vestibularni sindrom). “Ideal je izbjegavanjeosnovni uzrok. Na primjer, glavni uzroci perifernog vestibularnog sindroma su otitis media ili interna, pa je važno biti posebno oprezan s ovom vrstom problema”.

U tom smislu vrijedi spomenuti da ušima psa treba obratiti pažnju kako ne bi došlo do lokalne upale. Učitelj bi trebao redovno čistiti pseće uho posebnim proizvodima za pse po indikaciji stručnjaka. Također je važno da postoji periodična kontrola kako biste bili sigurni da je sve u redu sa zdravljem vašeg ljubimca.

Osim toga, veterinar dodaje: „Kad god primijetite bilo koji simptom vezan za neurološke probleme, potražite veterinara neurologa, jer kada se vestibularni sindromi – ili bilo koja druga bolest – dijagnosticiraju brzo, rano i u početnoj fazi, mnogo je lakše uspešno se lečiti, u odnosu na već uznapredovale bolesti”.