FIV kod mačaka se smatra jednom od najopasnijih bolesti. Uz svu brigu prilikom spašavanja ili usvajanja mačića, postoji još jedno pitanje koje zahtijeva brigu: lak prijenos. Postoje testovi koji otkrivaju patologiju, a potrebno ih je obaviti prije nego što donesete novu mačku kući – pogotovo ako imate druge mačke. Mačka sa FIV-om može na kraju prenijeti bolest na druge štićenike ako nema njege. Stoga se mnogi ljudi osjećaju nesigurno kada dobiju dijagnozu pozitivne mačke usred legla.

Ali može li mačka s FIV-om mirno koegzistirati s drugim mačkama ili je to potpuno kontraindicirano? Ako ste ikada doživjeli sličnu situaciju ili ste jednostavno znatiželjni šta da radite u ovim trenucima, pogledajte u nastavku kako sve urediti na najbolji mogući način - i za mačku sa FIV-om i za zdrave mačiće.

Šta je to? FIV kod mačaka i kako se bolest manifestuje?

Da bismo bolje razumjeli o čemu je FIV i kako prepoznati mačku sa FIV-om, razgovarali smo sa veterinarom Igorom Borbom iz Belo Horizontea. On objašnjava: "FIV bolest ili virus mačjeg imuniteta - kako ga mnogi znaju - je bolest uzrokovana RNA virusom iz porodice Retroviridae, koji je vrlo sličan virusu ljudske imunodeficijencije (HIV)". Kontaminacija se javlja uglavnom kroz ogrebotine.- kada se mačka bori sa drugom zaraženom mačkom -, ali se to može desiti i transplacentalno i perinatalno sa zaraženih mačaka na njihove mačiće.

“Kada je životinja kontaminirana i virus se širi po cijelom tijelu, prvi simptom je groznica niskog stepena povezana s promjenama u laboratorijskim testovima kao što su neutropenija (teško smanjenje broja neutrofilnih stanica) i generalizirana limfadenopatija (stanje povećanih limfnih čvorova). Nakon ovih prvih promjena, životinja ulazi u latentni period, gdje se kliničke promjene ne javljaju. Ovaj period može varirati u zavisnosti od podtipa virusa, imuniteta mačke i starosti mačke. Drugim riječima, životinja može proći od 3 do 10 godina bez znakova FIV-a”, obavještava Igor.

Nakon latentnog perioda, mačka sa FIV-om počinje da pokazuje prve kliničke znakove. Mogu nastati zbog prisutnosti virusa kao što je kronična dijareja, anemija, oftalmološke promjene (kao što je uveitis), promjene bubrega (kao što je zatajenje bubrega) i neurološke promjene. Životinje također mogu početi mnogo da se skrivaju, prestanu se čistiti (lizati), imati demenciju i druge promjene, kao što su limfomi i karcinomi. Nizak imunitet mačke također može uzrokovati gubitak apetita, gubitak težine i prostraciju.

Mogu li mačke s FIV-om živjeti s drugim zdravim mačkama?

Prema veterinaru, nije baš takoPreporučljivo je da mačka sa FIV živi sa negativnim mačkama jer ne postoje oblici imunizacije protiv te bolesti. Mačja petostruka vakcina postoji i štiti od FELV-a, ali ne i od FIV-a. Međutim, da, postoje neki načini da se uspostavi skladan suživot između pozitivnih i negativnih životinja - to jest, mačka sa FIV-om može živjeti s drugim mačkama, sve dok je učitelj odgovoran za niz brige.

“Prvi korak prije uvođenja nove mačke u kuću s drugim mačkama je testiranje životinje na FIV i FELV bolesti. Ovaj test može biti negativan u prvih 30 do 60 dana nakon infekcije, tako da je najpoželjnije da novu životinju držite u izolaciji za to vrijeme, a zatim uradite test”, vodi Igor. Ako je mački dijagnosticirana FIV bolest, veterinar objašnjava da je potrebno poduzeti sljedeće mjere opreza:

• Zdjelice za hranu i vodu uvijek održavajte vrlo čistima. Njihovo pranje treba obaviti toplom vodom i deterdžentom, kao i nosiljku za životinje.

• Ne smije biti konkurencije između životinja za hranu ili nosiljku. Stoga, idealno, ove posude treba rasporediti u većem broju od broja mačaka u kojima žive kako bi se izbjegle tuče.

• U idealnom slučaju, mačka s FIV ne bi trebala napuštati kuću (ovo se također odnosi na negativne mačke). Kontakt sa ulicom isa drugim životinjama je vrlo opasan po zdravlje mačaka.

Ako kod kuće imate dva mačića, idealno je imati najmanje tri nosila za mačke (jedan više od broja stanovnika). Isto vrijedi i za druge objekte koje dijele, jer je cilj izbjeći bilo kakav sukob. “Moramo imati na umu da je najčešći oblik prijenosa FIV bolesti putem ogrebotina tokom borbi”, upozorava on.

Kastracija mačaka pomaže u sprječavanju ponašanja mačja agresivnost

Odličan saveznik za smanjenje rizika od zaraze je kastracija mačaka - FIV, iako nije bolest koja se može u potpunosti spriječiti, ima manje šanse da zahvati kastrirane životinje. Objašnjenje za to, prema riječima specijaliste, je sljedeće: “Nakon kastracije, životinja postaje manje agresivna i smanjuje njen interes za šetnju po susjedstvu, bježanje od kuće, uplitanje u sporove oko teritorije i svađe oko parenja”. Odnosno, manje agresivno ponašanje mačaka je ono što pomaže da se minimizira širenje FIV bolesti, jer mače neće biti uključeno u toliko borbi kao mačka koja nije sterilizirana.

“Vrijedi još imati na umu da ako staratelj već ima informaciju da je mačka pozitivna na FIV, mora spriječiti životinju da ima kontakt s drugim mačkama kako ne bi došlo do prijenosa bolesti”, ističe Igor.

Mačka sa FIV:koliko često treba da polažete test?

Da biste saznali imate li mačku pozitivnu na FIV, važno je da se test obavi prije izlaganja mačke drugim životinjama koje žive u kući. Budući da kontaminacija može trajati od 60 do 90 dana, idealno je iskoristiti ovaj vremenski interval za provođenje svih indiciranih testova nakon izlaganja ljubimca virusu. U slučaju mačke sa FIV-om koja živi sa drugim negativnim mačkama, ovaj test bi se trebao redovno obavljati kako bi se osigurala sigurnost svih. “Ako negativna životinja živi s drugom pozitivnom životinjom i postoji mogućnost da bude kontaminirana, test se može obaviti svaka 3 mjeseca ako je potrebno”.

Mačka s FIV-om može živjeti s drugim mačkama sve dok se vlasnik pridržava niza mjera opreza

Jeste li ikada pomislili da leglo ima nekoliko zdravih mačića i mačku s FIV-om? Nažalost, to je nešto što se može dogoditi, a to je bio upravo slučaj tutorice Gabriele Lopes, iz Brazilije. Spasila je neke mačiće i otkrila da je Oliver pozitivan, dok su braća i sestre iz istog legla (Nelson, Amélia, Chris i Bururinha) bili negativni, kao i mlađa braća, Jamal i Shaniqua. Saznavši da se radi o mački sa FIV, Gabriela kaže: „Moje prve reakcije su bile da uradim mnogo istraživanja (pošto to nije bila tema koju sam duboko razumela), da postavljam mnogo pitanja veterinarima, pokušam da saznam oiskustva drugih majki mačaka koje su prošle kroz istu situaciju kao i ja i koje su odmah započele liječenje lijekovima”.

Kako da se riješi mačića nije bila opcija, vlasnik je ubrzo zatražio savjet liječnika kako bi Oliver mogao zdravo živjeti sa svojom braćom i sestrama. „Veterinar je uvijek jasno davao do znanja da svi mogu živjeti zajedno, da, samo uvijek trebamo održavati brigu“, kaže Gabi. Glavna briga za vlasnika bila je:

• Započnite s uzimanjem lijeka za jačanje imuniteta što je prije moguće - koji se mora primjenjivati ​​doživotno
• Kastrirati sve mačke (u ovom slučaju, sve su već kastrirani)
• Periodične preglede Olivera kako biste saznali kakav je njegov imunitet i ne dozvolite mu pristup ulici ili kontakt s nepoznatim mačkama
• Izbjegavajte više "agresivnije" igre " sa braćom
• Redovno šišajte nokte mački
• Očistite sve životinje u kući svaka 3 mjeseca
• Uvijek uzimajte lijekove protiv buva i krpelja
• Čuvajte svoje ažurne vakcinacije mačaka
• Održavajte adekvatnu higijenu u kući i kutijama za smeće
• Održavajte zdravu ishranu uz kvalitetnu hranu Izbjegavajte situacije koje mogu stresti mačku s FIV

Što se tiče prilagođavanja FIV pozitivne mačke negativnim, to će mnogo zavisiti od svake životinje. U Oliverovom slučaju,tutor ističe: „Uvijek je bio vrlo mirna i druželjubiva mačka, nikada nije bio svadljiva mačka. Sve moje mačke su sterilisane vrlo rano, tako da nikada nisu imale teritorijalni instinkt da se bore sa muškim mačkama i pare se sa ženkama, što mi je mnogo olakšalo. Briga s naše strane se utrostručila, ali njihov suživot nikada nije bio problem, uvijek je bilo vrlo mirno."