Koksofemoralna displazija ili displazija kukova kod pasa je bolest koja otežava pokretljivost pasa različitih rasa. Pogađa stražnje noge psa i, između ostalih simptoma, može uzrokovati bol i ukočenost udova životinje. To jest: neugodnost je najmanja s kojom će se displastični pas suočiti. Kako biste mogli prepoznati simptome i saznati više o liječenju, pa čak i prevenciji ove bolesti, u nastavku smo prikupili niz informacija o displaziji kuka. Provjeri!

Displazija kukova kod pasa: šta je to?

Displazija kukova je bolest, obično genetska, koju karakterizira neskladan razvoj kostiju, mišića i tetiva stražnjih nogu psa. Zbog toga, životinja s displazijom ima femur i karlicu u stalnom trenju dok hoda ili trči – pokret nije ublažen zglobovima i tetivama.

Ovisno o životnoj fazi u kojoj je dijagnosticiran, pas s displazijom kukova može razviti druge bolesti, poput artritisa, ili postati paraplegičar, izgubivši funkciju stražnjih nogu. Displazija kuka kod pasa može se dijagnosticirati i u ranoj fazi života životinje, između 4 i 10 mjeseci, ali se također može prepoznati ili manifestirati tek u odrasloj fazi, blizu prijelaza u trećudob.

Što uzrokuje displaziju kukova kod pasa?

Glavni uzrok displazije kod pasa je genetski. Stoga se preporučuje da se mužjaci i ženke koji su već imali ovo stanje ne razmnožavaju kako bi se smanjile šanse da će i štenci biti predisponirani na to. Stanje je češće kod velikih i velikih pasa pasa, ali mali i srednji psi nisu 100% slobodni od displastike.

Iako je nasljedstvo glavni uzrok bolesti, postoje i drugi faktori koji također mogu uzrokovati da vaš pas razvije displaziju kuka. Stoga je vrijedno obratiti pažnju na ove točke u svakodnevnom životu vašeg prijatelja:

1. Hranjenje: pored direktnog uticaja koji ishrana ima na zdravlje životinje, kod velikih pasa važno je da bude dovoljna da hrani i pomaže u pravilnom razvoju celog organizma — posebno u fazi šteneta, kada se razvijaju kosti i zglobovi. Njihov rast također ne treba ubrzavati ishranom bogatom kalorijama i proteinima: to može biti uzrok lošeg formiranja stražnjeg dijela životinje;

2. Pretilost pasa: Između ostalih posljedica, prekomjerna težina kod pasa također može uzrokovati displaziju kuka. To se događa jer debela životinja na kraju više nosi zglobove u uobičajenim pokretima.svakodnevnog života, odnosno: možete razviti displastično stanje sa ili bez genetske predispozicije;

3. Sjedilački način života: baš kao i ljudi, psi također trebaju vježbati kao način da održavaju svoje zdravlje u toku i ojačaju kosti, mišiće i zglobove. Sjedeća životinja također ima tendenciju da se puno udeblja, odnosno: objedinjuje dva moguća uzroka displazije kuka u istom slučaju. Pratite, sa veterinarom, potrebu za vježbama koje ima pasmina vaše životinje;

4. Sjedenje: Neke životinje mogu razviti displaziju zbog načina na koji sjede. Ako, umjesto da balansira težinu na obje strane kuka, previše forsira jednu stranu, može na kraju pati od istrošenosti zglobova;

5. Puno vremena na glatkim podovima: ako vaš pas većinu vremena provodi u zatvorenom prostoru, idealno je da imate podove koji nisu previše klizavi, kao što su neke vrste porculanskih pločica. Bez trenja između šapa i tla, možda će morati više raditi da bi hodali i tako dugoročno istrošili zglobove.

Koji su simptomi displazije kukova kod pasa?

Bol i nelagoda životinje prilikom obavljanja jednostavnih svakodnevnih aktivnosti prvi su znakovi da možda ima displaziju kuka, ali nisu jedini i mogu ukazivatidruga zdravstvena stanja vašeg ljubimca. Stoga je potrebno obratiti pažnju i na ostale simptome displazije kuka kod pasa — uobičajeno je da oboljela životinja manifestira više od jednog od njih:

• Smanjenje brzina koraka;

• Oklevanje prilikom obavljanja aktivnosti kao što su penjanje uz stepenice, krevete, sofe, trčanje i skakanje;

• Ograničenje kretanja;

• Atrofija stražnjih mišića;

• Razvoj mišića ramena;

• Gubitak čvrstoće stražnjih nogu — pas gubi ravnotežu i pada sam;

• Promjena u načinu hoda (počinje da šepa i hoda „smicajući“);

• Potpetice okrenute prema unutra;

• Pukotine pri hodu;

• Nedostatak simetrije pri sjedenju ili sjedenju s otvorenijim nogama.

Kako dijagnosticirati i liječiti displaziju kuka kod pasa?

Čim primijetite bilo koji od ovih simptoma na redovnoj osnovi kod vašeg psa, trebate zakazati posjetu veterinaru. Ovisno o slučaju i stupnju razvoja displazije, lako će se dijagnosticirati, ali uobičajeno je da traži slikovne testove, kao što su rendgenske snimke ili magnetna rezonanca i fizikalne preglede kako bi potvrdio i saznao više detalja o stanju posebno kod vaše životinje.

U nekim slučajevima, liječenje salijekovi, fizioterapija, suplementacija ishrani, dijeta za mršavljenje, pa čak i ograničenje fizičke aktivnosti dovoljni su za poboljšanje kvalitete života psa.

Čak i tako, kada je displazija već jako uznapredovala, operacija postaje opcija. Vaš veterinar može predstaviti nekoliko različitih vrsta kirurških zahvata u rasponu od zamjene kuka životinje protezom do rezanja ili uklanjanja zahvaćenih kostiju, ali uvijek je vrijedno razgovarati kako biste saznali koja je opcija najbolja u vašem slučaju.