Bolest plivajuće mačke je promjena povezana s mačjim koštanim sustavom koja uzrokuje ozbiljne probleme s kretanjem. Mačka koja pati od sindroma teško se uzdržava od šteneta. Bolest, koja se također naziva miofibrilarna hipoplazija, smatra se rijetkom među mačkama. Međutim, kada se to dogodi, ima ozbiljne posljedice koje ograničavaju kretanje kućnog ljubimca i stoga je neophodno rano liječenje mačke s oštećenim šapama. Želite li bolje razumjeti što je bolest plivačkih mačaka (koja, usput, nema nikakve veze s plivačkim vještinama ljubimca)? Patas da Casa to objašnjava u nastavku!

Što je bolest plivajuće mačke?

Bolest plivajuće mačke, ili miofibrilarna hipoplazija, karakterizirana je slabim razvojem muskulature mačje šape. Da bi se noge kretale moraju postojati motorički impulsi. Međutim, mačka koja pliva rađa se s promjenom neuromuskularnih sinapsi. To se događa jer periferni motorni neuroni imaju mijelinsku ovojnicu (strukturu koja olakšava provođenje živčanih podražaja) nepravilno formiranu.

Osim toga, kućni ljubimac s ovom bolešću predstavlja deformaciju u anatomiji mačke. Mišići nogu mace ne razvijaju se pravilno. Zbog toga koksofemoralni zglob pati od hiperekstenzije, odnosno rasteže seviše nego inače i ostati tako dugo vremena. Hiperekstenzija se također može pojaviti u patelofemoralnom i tibiotarzalnom zglobu. Bolest plivajuće mačke nazvana je tako jer kada se životinja pokušava pomaknuti, čini pokrete veslanja koji nalikuju onima koje pliva osoba.

Što uzrokuje sindrom plivajuće mačke?

A Uzrok miofibrilarne hipoplazije je još uvijek nepoznat, ali se vjeruje da je genetskog porijekla. Bolest se, dakle, može prenositi s roditelja na dijete. Osim toga, također se nagađa da vanjski čimbenici mogu poslužiti kao otežavajući čimbenik za razvoj sindroma plivajuće mačke. Glavni čimbenik je prehrana mačke tijekom trudnoće. Trudne mačke koje se hrane pretjerano proteinskom prehranom imaju veću vjerojatnost da će imati mačiće s tom bolešću.

Simptomi miofibrilarne hipoplazije uključuju poteškoće pri hodanju i stajanju

Sindrom miofibrilarne plivačke mačke predstavlja simptome koji učitelju je lako uočiti. Znakovi se mogu primijetiti između drugog i trećeg tjedna života, kada štene počinje biti uznemirenije. Mačka će pokušati hodati i stajati, ali neće moći zbog stanja. Zbog toga vidimo plivajuću mačku ispruženih nogu, trupom uvijek naslonjenim na tlo i teško ustaje. Problemi s motorikom još uvijek ometaju dojenještene, budući da ne može otići majci na dojenje. Najčešći simptomi sindroma plivajuće mačke su:

• Poteškoće pri hodu i stajanju
• Mačka leži na podu s ispruženim nogama i trbuhom o pod
• Motorika nekoordinacija
• Gubitak tjelesne težine
• Otežano disanje
• Rane u trbuhu koje nastaju jer mačka provodi puno vremena s trupom na tlu
• Zatvor
• Prekomjerna slabost

Fizioterapija je glavni tretman za bolest plivajućih mačaka

Nakon obavljanja rendgenskog snimanja ( i druge slikovne pretrage, ako je potrebno), veterinar može dijagnosticirati sindrom plivajuće mačke. Stoga liječenje treba započeti što je prije moguće. Veterinar može preporučiti upotrebu zavoja na mačjim šapama. Njihova je funkcija održati noge stabilnima u pravilnom položaju i spriječiti hiperekstenziju udova. Zavoji se mogu vezati u obliku osmice ili manšete.

Sve u svemu, glavni tretman za svaku mačku koja pati od miofibrilarne hipoplazije je fizikalna terapija kod životinja. Mačić obavlja dnevne ili tjedne tretmane u vremenskom razdoblju koje odredi veterinar. Specijalist fizioterapije izvodit će tehnike s mačkom kako bi životinji pružio veći otpor i ojačao njezin tonus mišića. Osim toga, mačić će steći više samopouzdanja sfizioterapije, koja je neophodna kako bi, malo po malo, naučio bolje ustati i hodati.

Oni koji imaju mačku koja pliva moraju posebno paziti na prehranu. Budući da se kućni ljubimac ne hrani pravilno zbog poteškoća u odlasku do majke ili posude s hranom, možda će morati koristiti dodatke prehrani. No, nedostatak hranjivih tvari nije jedini problem. Voditelj mora biti svjestan prekomjerne tjelesne težine, jer pretila mačka može imati još više poteškoća pri stajanju. Na kraju, obratite pozornost na pod kuće, koji ne smije biti sklizak. U idealnom slučaju, kladite se na neklizajuće podove.

Miofibrilarna hipoplazija kod mačaka može se pažljivo spriječiti tijekom trudnoće

Kako bi se izbjegao sindrom plivajuće mačke, vlasnik mora paziti na ishranu trudne mačke. Idealno je imati pomoć veterinara specijaliziranog za prehranu da sastavite prehranu bez viška proteina i sa svim bitnim nutrijentima za zdrav razvoj štenaca. Osim toga, idealno je ne pariti mačiće koji imaju sindrom plivajuće mačke kako bi se izbjeglo rađanje mačića s istim stanjem.