Bolest mačaka plivajućih je promjena povezana s mačjim koštanim sustavom koja uzrokuje ozbiljne probleme s lokomocijom. Mačka koja pati od ovog sindroma ima poteškoća da se izdržava od šteneta. Bolest, koja se još naziva i miofibrilarna hipoplazija, smatra se rijetkom među mačkama. Međutim, kada se to dogodi, to ima ozbiljne posljedice koje ograničavaju kretanje kućnog ljubimca i stoga je rano liječenje mačke s oštećenim šapama ključno. Želite bolje razumjeti šta je bolest plivačkih mačaka (koja, inače, nema nikakve veze s plivačkim vještinama kućnog ljubimca)? Patas da Casa objašnjava u nastavku!

Šta je bolest mačaka plivajućih?

Bolest plivačkih mačaka, ili miofibrilarna hipoplazija, karakterizira loš razvoj muskulature mačje šape. Da bi se noge kretale, moraju postojati motorni impulsi. Plivačka mačka se, međutim, rađa s promjenom neuromišićnih sinapsa. To se događa zato što periferni motorni neuroni imaju nepravilno formiran mijelinski omotač (struktura koja olakšava provođenje nervnih podražaja).

Osim toga, ljubimac s ovom bolešću predstavlja deformaciju u vlastitoj anatomiji mačke. Mišići mačkinih nogu se ne razvijaju pravilno. Zbog toga koksofemoralni zglob pati od hiperekstenzije, odnosno istezanjaviše nego inače i ostani tako dugo vremena. Hiperekstenzija se također može javiti u patelofemoralnim i tibiotarzalnim zglobovima. Bolest mačaka plivajućih je tako nazvana jer kada životinja pokušava da se kreće, ona pravi veslačke pokrete koji podsjećaju na pokrete osobe koja pliva.

Šta uzrokuje sindrom plivačke mačke?

A Uzrok miofibrilarne hipoplazije još uvijek nije poznato, ali se vjeruje da je genetskog porijekla. Stoga se bolest može prenijeti sa roditelja na dijete. Osim toga, također se spekuliše da vanjski faktori mogu poslužiti kao otežavajući faktor za razvoj sindroma plivačke mačke. Glavni faktor je ishrana mačke tokom trudnoće. Trudne mačke koje su hranjene hranom s prekomjerno proteinima imaju veću vjerovatnoću da će imati mačiće s ovom bolešću.

Simptomi miofibrilarne hipoplazije uključuju poteškoće u hodanju i ustajanju

Sindrom miofibrilarne mačke koja pliva ima simptome koji lako ih je uočiti nastavnik. Znakovi se mogu početi primećivati ​​između druge i treće nedelje života, kada štene počinje da postaje uznemirenije. Mačka će pokušati hodati i stajati, ali neće moći zbog stanja. Zbog toga vidimo plivačku mačku sa ispruženim nogama, trupom koja je uvijek naslonjena na tlo i teško ustaje. Motorni problemi i dalje ometaju dojenještene, pošto ne može da ide kod svoje majke da doji. Najčešći simptomi sindroma plivačke mačke su:

• Otežano hodanje i ustajanje
• Mačka koja leži na podu sa ispruženim nogama i trbuhom naslonjena na pod
• Motor nekoordinacija
• Gubitak težine
• Dispnoea
• Rane u trbuhu, koje nastaju jer mačka provodi dosta vremena sa trupom na tlu
• Zatvor
• Prekomerna slabost

Fizioterapija je glavni tretman bolesti plivačkih mačaka

Nakon rendgenskog snimanja ( i druge slikovne pretrage, ako je potrebno), veterinar može dijagnosticirati sindrom plivačke mačke. Stoga liječenje treba započeti što je prije moguće. Veterinar može ukazati na upotrebu zavoja na mačjim šapama. Njihova funkcija je da drže noge stabilne u ispravnom položaju i da spriječe hiperekstenziju udova. Zavoji se mogu vezati u obliku osmice ili manžetne.

Sve u svemu, glavni tretman za svaku mačku koja pati od miofibrilarne hipoplazije je fizikalna terapija na životinjama. Mačka obavlja dnevne ili sedmične sesije u periodu koji odredi veterinar. Specijalist fizioterapije će izvoditi tehnike s mačkom kako bi životinji pružio veći otpor i ojačao njen tonus mišića. Osim toga, mače će steći više samopouzdanjafizioterapiju, koja je neophodna kako bi malo-pomalo naučio bolje da stoji i hoda.

Oni koji imaju mačku koja pliva moraju posebno paziti na ishranu. Budući da se ljubimac ne hrani pravilno zbog poteškoća da ode do majke ili lonca s hranom, možda će morati koristiti suplemente. Međutim, nedostatak nutrijenata nije jedini problem. Odgajatelj mora biti svjestan prekomjerne težine, jer gojazna mačka može imati još više poteškoća da ustane. Na kraju, obratite pažnju na pod kuće, koji ne može biti klizav. U idealnom slučaju, kladite se na neklizajuće podove.

Miofibrilarna hipoplazija kod mačaka može se pažljivo spriječiti tokom trudnoće

Da bi se izbjegao sindrom plivačke mačke, vlasnik mora paziti na ishranu mačke u trudnoći. Idealno je imati pomoć veterinara specijalizovanog za ishranu da sastavi ishranu bez viška proteina i sa svim neophodnim nutrijentima za zdrav razvoj štenaca. Osim toga, idealno je ne uzgajati mačiće koji imaju sindrom plivačke mačke kako bi se izbjeglo rođenje mačića sa istim stanjem.