Život s psom s invaliditetom - bilo da je slijep ili paraplegičar - zahtijeva niz mjera opreza. Uostalom, oni su životinje koje nekako na kraju imaju veća ograničenja u svakodnevnom životu. Pas bez nogu često će trebati pomoć u obavljanju osnovnih stvari, pa čak i fizioloških potreba poput mokrenja i kakanja. Ali kako je živjeti s psom paraplegičarem? Dodatna oprema, krilna kolica za psa s invaliditetom, jesu li zaista potrebna? U nastavku saznajte sve o ovoj temi!

Pas bez šape: koje su promjene potrebne za brigu o kućnom ljubimcu?

Da bismo razumjeli detalje života s psom s invaliditetom, razgovarali smo s učiteljica Maira Morais, vlasnica Betine, psa koji je postao paraplegičar nakon što ga je pregazio motociklist. Što se tiče adaptacije kuće, voditeljica otkriva da nije bilo značajnijih promjena. “Ono što se stvarno promijenilo bila je naša rutina. Sada moramo posvetiti nekoliko trenutaka u danu da je izvedemo na sunce, okupamo je, stavimo joj pelenu, takve stvari. Vidjet ćemo kada stigne stolica za psa s invaliditetom, koju čekamo.”

Mnogi učitelji pribjegavaju dodacima ove vrste kako bi psu paraplegičaru pomogli da se kreće bez poteškoća. To je, u osnovi, vrsta potpore za psa s invaliditetom kako bi mu se vratilo kretanje, čak i kada šape ne mogu vježbati.ovu funkciju. No, kao i kod svake promjene, potrebno je pravilno prilagoditi psa u kolicima s osloncem.

“Uz pomoć prijatelja i ljudi na internetu uspjeli smo kupiti invalidska kolica za psa s invaliditetom. Još nije stigla i jedva čekamo vidjeti kako će biti. Znamo da će biti malo teško [prilagodba], jer je Betina kompliciran mali pas, ali vjerujemo da će sve uspjeti”, komentira Maira.

Pas paraplegičar može izgubiti kontrolu nad mjehurom

Kad pas postane paraplegičar, može završiti pateći od urinarne inkontinencije jer više neće moći kontrolirati vlastite nagone za mokrenjem. S psećom kakicom to se ne događa uvijek, ali važno je procijeniti svaku situaciju. “U Betininom slučaju nismo joj morali pomagati u njezinim potrebama, ali nakon nesreće više nije mogla izdržati mokrenje pa smo morali upotrijebiti pseću pelenu. Također trebamo biti pažljivi s nogom, jer na kraju zaboli tako što je vučemo po tlu i čistimo je”, dijeli učiteljica.

Tajna poboljšanja stvari, prema Mairi, je budi strpljiv i voli. “Nažalost, nije ona kriva i nije lako, pogotovo nama koji to nikada nismo prošli. Promijenili smo cijelu rutinu kako bi joj bilo ugodnije, ali dobro nam ide inastavit ćemo joj pružati puno ljubavi i privrženosti.”

Pas s invaliditetom: kakvo je emocionalno stanje ljubimca nakon gubitka kretanja?

Također je važno znati brinuti o emocionalnom stanju svog psa, pogotovo ako je bio žrtva nesreće, kao što se dogodilo Betini. Malo ljudi zna, ali depresija kod pasa može se dogoditi i zahtijeva pozornost. Razgovor s veterinarom specijaliziranim za ponašanje životinja jedno je od najboljih rješenja u ovakvim trenucima, pogotovo kako bi životinji pružili svu potrebnu podršku na pravi način.

“Betina je bila vrlo živahan pas, svadljiva, volio se puno igrati s našim psom i uvijek bi nas dočekao na vratima. Nakon onoga što se dogodilo izgubila je sjaj u očima, uvijek je jako tužna. Oko 4 dana nakon nesreće već se vukla kamo je htjela. Dakle, u dijelu prilagodbe snalaženja, bila je brza, samo se promjena raspoloženja doista isticala, i to s pravom. Ako je ljudima koji razumiju, koji razumiju, to već teško prihvatiti, zamislite za one koji ne razumiju što se događa, koji više ne mogu trčati, igrati se i hodati gdje god žele. Ali kada stigne njezina autosjedalica, vjerujem da će za nekoliko trenutaka ponovno biti sretnija.”