Život sa psom sa invaliditetom - bilo da je slijep ili paraplegičar - zahtijeva niz mjera opreza. Na kraju krajeva, one su životinje koje, nekako, imaju veća ograničenja u svakodnevnom životu. Pas bez nogu će često trebati pomoć u obavljanju osnovnih stvari, pa čak i fizioloških potreba poput mokrenja i kakanja. Ali kako je živjeti sa psom paraplegičarom? Pribor, kolica za psa sa invaliditetom, da li su zaista potrebni? U nastavku saznajte sve o temi!

Pas bez šape: koje promjene su potrebne da bi se zbrinuo kućni ljubimac?

Da bismo razumjeli detalje života sa psom sa invaliditetom, razgovarali smo sa učiteljica Maira Morais, vlasnica Betine, pas koji je postao paraplegičar nakon što ga je pregazio motociklista. Što se tiče adaptacije kuće, tutor otkriva da nije bilo značajnijih promjena. “Ono što se zaista promijenilo je naša rutina. Sada moramo da posvetimo nekoliko trenutaka u danu da je izvedemo na sunce, okupamo je, stavimo pelene, tako nešto. Vidjet ćemo kada stigne stolica za psa invalida, koju čekamo.”

Mnogi učitelji imaju tendenciju da pribjegavaju dodacima ove vrste kako bi pomogli psu paraplegičaru da se kreće bez poteškoća. To je, u osnovi, vrsta podrške za psa sa invaliditetom da ima svoje pokrete unatrag, čak i kada njegove šape ne mogu vježbati.ovu funkciju. Međutim, kao i kod svake promjene, potrebno je pravilno prilagoditi psa u invalidskim kolicima sa podrškom.

“Uz pomoć prijatelja i ljudi na internetu uspjeli smo kupiti invalidska kolica za psa sa invaliditetom. Još nije stigla i jedva čekamo da vidimo kako će biti. Znamo da će biti malo teško [adaptacija], jer je Betina komplikovan mali pas, ali vjerujemo da će sve uspjeti”, komentira Maira.

Pas s paraplegikom može izgubiti kontrolu nad mjehurom

Kada pas postane paraplegičar, može završiti da pati od urinarne inkontinencije jer više neće moći kontrolirati vlastite nagone da piški. Kod psećeg izmeta to se ne događa uvijek, ali je važno procijeniti svaku situaciju. “U Betininom slučaju nismo morali da joj pomažemo u njenim potrebama, ali nakon nesreće više nije mogla da zadrži piški, pa smo morali da je nosimo psećom pelenom. Takođe moramo biti pažljivi sa nogom, jer je na kraju boli tako što ćemo je povući po tlu i očistiti“, dijeli učiteljica.

Tajna poboljšanja stvari, prema Mairi, je u tome da budi strpljiv i voli. “Nažalost, nije ona kriva i nije lako, pogotovo nama koji to nikada nismo prošli. Promijenili smo cijelu rutinu da joj bude udobnije, ali dobro nam ide inastavit ćemo joj pružati puno ljubavi i naklonosti.”

Pas s invaliditetom: kakvo je emocionalno stanje ljubimca nakon gubitka pokreta?

Takođe je važno da znate kako da vodite računa o emocionalnom stanju svog psa, posebno ako je doživeo nesreću, kao što se desilo Betini. Malo ljudi zna, ali depresija kod pasa se može dogoditi i treba joj obratiti pažnju. Razgovor sa veterinarom specijaliziranim za ponašanje životinja jedno je od najboljih rješenja u ovim trenucima, posebno da se životinji pruži sva podrška koja joj je potrebna na pravi način.

„Betina je bila vrlo živahan pas, svadljiva, ona volio se puno igrati sa našim psom i uvijek bi nas dočekao na kapiji. Nakon onoga što se desilo izgubila je sjaj u očima, uvek je veoma tužna. Otprilike 4 dana nakon nesreće ona se već vukla kamo je htjela. Tako da je u dijelu prilagođavanja snalaženja bila brza, samo je promjena raspoloženja zaista isticala, i to s pravom. Ako je za ljude koji razumiju, koji razumiju, to već teško prihvatiti, zamislite za njih koji ne razumiju šta se dešava, koji više ne mogu trčati, igrati se i hodati gdje god hoće. Ali kada stigne njeno auto sedište, verujem da će za nekoliko trenutaka ponovo biti srećnija.”