Brahikefalični psi su zauzeli posebno mjesto u srcima ljudi. Brazilska konfederacija cinofilije je 2018. godine otkrila da su od 5 pasmina koje Brazilci najviše usvajaju, 3 brahikefalne: francuski buldog, ši cu i mops. Ovi psi su obično veseli i razigrani, ali imaju i čuvenu spljoštenu njušku i anatomske promjene koje predisponiraju raznim bolestima – uglavnom respiratornim. Oni koji žele udomiti brahikefaličnog psa moraju razumjeti fiziološke probleme i posljedice koje mogu utjecati na njih tijekom života.

Kako su se pojavili brahikefalični psi?

Brahicefalični psi nastali su ukrštanjem pasa s manjim nosovima. Prije nekoliko godina uzgajivači su željeli uzgajati pasmine pasa s kratkom njuškom i proporcionalnom vilicom s ovim križanjima. Donja vilica ne bi bila zahvaćena, ali bi se gornja morala skratiti. Stoga su ovi psi sa manjom njuškom odabrani na osnovu njihovog estetskog standarda. To je dovelo do mnogih rasa koje danas imaju brahikefalični sindrom.

Brahikefalični psi imaju promjene u anatomiji koje uzrokuju zdravstvene probleme

Brachycephalic dolazi od grčkog "brachys", a "cephalic" znači kratka udaljenost od Sindrom je tako nazvan zbog lobanje psabrahicefalični je kraći. Glavna karakteristika ovih pasa je njihova spljoštena njuška. Nosni otvori su smanjeni u veličini, što rezultira stenotičnim (uskim) nozdrvama koje otežavaju ulazak zraka. Uobičajeno je da psi brahikefalnih pasmina dahću, jer disanje postaje napornije. Ove životinje također imaju hipoplaziju dušnika. To znači da ovaj organ nije u potpunosti razvijen i da ima malo prostora za prolaz. Zbog toga ima poteškoća u vođenju i filtriranju zraka koji prolazi kroz njega.

Još jedan problem kod brahikefalnih životinja je izduženje mekog nepca – koje odgovara stražnjem dijelu usnog krova. Ova promjena uzrokuje da nepce vibrira tokom prolaska zraka, uzrokujući zvukove nalik hrkanju. Osim toga, skraćena i udubljena gornja vilica daje malo prostora za razvoj zuba. Stoga svi rastu zajedno i pod različitim uglovima, nepravilno. Još jedna promjena su poznate googly eyes. Vrlo su izloženi i suhi, što olakšava pojavu problema s očima.

Psi dahtanje, hrkanje i hipertermija neke su od posljedica u životu ljubimca

Sve anatomske promjene doprinose skraćivanju respiratornog trakta, donoseći posljedice po zdravlje i život ljubimca. Brahicefalični psi imaju velike poteškoće s disanjem. Mnogioni to mogu samo ustima, na brz i kratak način. Mnogo hrču i zbog prevelikih vibracija izduženog mekog nepca u kontaktu sa vazduhom. Tokom svog života, psi sa zviždanjem takođe se suočavaju sa kašljem, aerofagijom (kada „gutaju” vazduh), obrnutim kijanjem i gušenjem. Osim toga, česte su očne bolesti, zbog male proizvodnje suza koje ostavlja oko nezaštićenim.

Problemi sa zubima su također česti zbog nepravilnih zuba. Drugi problem je hipertermija. Ovo stanje karakterizira pretjerano povećanje tjelesne temperature. Normalno, disanje pomaže u hlađenju tijela kada nozdrve vlaže zrak i smanjuju tjelesnu temperaturu. Međutim, brahikefalični psi imaju uske nozdrve, što otežava razmjenu topline.

Brahicefalični psi zahtijevaju posebnu njegu

Ovi štenci zaslužuju veliku brigu. Ako želite da udomite brahikefaličnog psa, znajte da ćete morati posvetiti puno pažnje tokom života životinje. Posjete veterinaru i pregledi moraju biti stalni. Uz to, učitelj mora poduzeti mjere predostrožnosti kako bi svom ljubimcu olakšao komplikovan život. Izbjegavajte izlaske s njim po jako vrućim vremenima, posebno ljeti. Takođe, nemojte dugo hodati, jer će se štene brže umoriti. IVažno je da ga održavate hidriranim, pa zapamtite da uvijek ostavite posudu punu.

Psu koji dahta treba sniziti tjelesnu temperaturu u vrućim danima, pa koristite mokre krpe i prskajte šape hladnom vodom. Još jedan savjet je da se brijete redovno. Velika količina dlake može učiniti vaše štene još toplijim. Brahicefalni sindrom uzrokuje mnoge poremećaje, ali koji se mogu zaobići ovom brigom kako bi se kućnom ljubimcu ponudio bolji kvalitet života.