Mačji FIV jedna je od najozbiljnijih bolesti koje mačka može dobiti. Nazivaju ga i mačjom sidom jer donosi agresivne posljedice po zdravlje mačke, slične djelovanju virusa HIV-a kod ljudi. Virus mačje imunodeficijencije prvenstveno napada imunitet mačke, zbog čega je veća vjerojatnost da će oboljeti od ozbiljnih infekcija. Mačke s FIV-om mogu imati kvalitetan život, ali skrb se mora udvostručiti dok je on živ.

Budući da postoji veliki strah, puno dezinformacija okružuje ovu bolest mačaka. Postoji li cjepivo za sprječavanje mačjeg FIV-a? Prelazi li bolest na ljude? Ima li lijeka? Prikupili smo glavne mitove i istine o AIDS-u kod mačaka. Provjerite u članku u nastavku!

1) Postoji cjepivo za mačji FIV

Mit. Za razliku od V5 cjepiva za mačke koje štiti od FeLV (mačje leukemije) ), ne postoji cjepivo za mačju sidu i jedini način da se spriječi bolest je uvođenje određene njege u rutinu kućnog ljubimca. Izbjegavanje bijega i kontakta s nepoznatim mačkama ključno je za izbjegavanje kontakta s virusom. Također je potrebno obratiti pažnju na imunitet mačke: ponuda kvalitetne hrane i česti pregledi stavovi su koji pomažu da životinja bude jaka i zdrava.

2) Svaka se mačka može testirati na FIV

Točno. Važno je da se svaka mačka podvrgne FIV testu, bilo u situaciji kada je mačka imala kontakt s drugomnepoznate mačke ili nakon udomljavanja kućnog ljubimca koji još nije testiran. Štence također treba testirati jer se virus mačje imunodeficijencije može prenijeti s majke na štene. Osim toga, u slučaju bijega preporuča se pregled obaviti nakon spašavanja. Ove mjere pomažu ranom liječenju protiv FIV-a.

3) SIDA kod mačaka zaražena kod ljudi

Mit. SIDA kod mačaka nije zoonoza, tj. postoji nema šanse da virus mačje imunodeficijencije prijeđe na ljude. Ovo je čak jedan od najopasnijih mitova, jer stvara dezinformacije, loše postupanje, pa čak i slučajeve trovanja (što je ekološki zločin). Obitelj može mirno živjeti s FIV pozitivnom mačkom. Ali i dalje je potrebna pažnja protiv drugih bolesti koje se mogu prenijeti na ljude, kao što su toksoplazmoza i sporotrihoza.

4) Mačka s FIV-om ne može živjeti s drugim mačkama

Ovisi. Mačka s FIV-om može živjeti s drugim mačkama sve dok je vlasnik odgovoran za niz skrbi. Prijenos FIV-a događa se slinom, ogrebotinama i ugrizima tijekom svađa, urinom i izmetom. To jest, u idealnom slučaju, pozitivna i negativna mačka ne dijele istu kutiju s pijeskom i hranilice - stoga ostavite nekoliko dostupnih po kući. Spriječite ih od agresivnih igara ili bilo kakvih tučnjava kako ne bi uzrokovali ozljede koje mogu pogodovatikontaminacije.

Kao mjeru opreza, pokušajte mačkama često rezati nokte i zatražite kastraciju kako biste kontrolirali borbeni instinkt. Izvan domaćina, virus FIV-a preživi nekoliko sati, stoga održavajte okoliš čistim i perite kutije s pijeskom i hranilice vrućom vodom i sapunicom.

5) Ne postoji lijek za mačju IVF

Istina. Nažalost, još uvijek ne postoji lijek za FIV, ali postoji potporno liječenje. Mačka s AIDS-om i ovaj virus napadaju njezin cijeli imunološki sustav koji je sklon zaraziti se drugim infekcijama: obična prehlada kod mačke s FIV-om može postati problem, pa čak i dovesti do smrti.

Pozitivna mačka treba konstantu posjete veterinaru radi održavanja liječenja i samo veterinar može predvidjeti i liječiti nekoliko stanja koja nastaju kao posljedica IVF-a. Također može preporučiti neke vitamine i dodatke za jačanje mačjeg organizma.

6) Mačke s AIDS-om ne žive dugo

Ovisi . Očekivani životni vijek pozitivne životinje uvelike će ovisiti o skrbi koju prima. Stoga bi pozornost na osnovne stvari trebala biti još veća. Prosječan broj godina života mačke s FIV-om povezan je s ovom skrbi i odgovarajućom potpornom njegom koju će primiti.

Obično mačka s FIV-om živi do deset godina, a taj životni vijek je stvarno kraći u usporedbi sna one negativne, koje isključivo u zatvorenom prostoru uglavnom žive oko 15 godina (životni vijek mačaka lutalica je, primjerice, kraći zbog opasnosti od gaženja, trovanja i bolesti).

7) Mačka se može roditi s FIV-om

Istina. Prijenos mačjeg FIV-a može se dogoditi s majke na mačića. Virus se razvija u placenti tijekom trudnoće i mačka se rađa s FIV-om. Ostali oblici infekcije s majke na bebu su u vrijeme poroda, tijekom dojenja ili kada mačka čisti mače lizanjem, jer je virus prisutan u slini.

8) Nema svaka mačka s FIV-om simptome

Točno. FIV kod mačaka je tiha bolest podijeljena u nekoliko faza. Tijekom prvog, blažeg ciklusa, mačka može biti asimptomatska ili imati malo simptoma. Obično se bolest manifestira u terminalnoj fazi, što otežava liječenje, jer je organizam životinje već oslabljen.

9) Mačja sida je češća među mačkama lutalicama.

Mit. Ne postoji pasmina sklona FIV-u. Svaka mačka se može zaraziti bolešću, ali zaraza je veća među mačkama lutalicama koje žive na ulici ili su poznati mali skuti. Bez obzira na pasminu mačke, nije preporučljivo da se šeće bez nadzora odgojitelja, jer je ulica okruženje puno rizika, tučnjava ili nezgoda, pa čak i trovanja. Osim togaFIV, bolesti kao što su FeLV, PIF i klamidioza, koje se smatraju najopasnijim bolestima mačaka, zahtijevaju pozornost.