Jeste li primijetili nervoznu mačku? Ovo nije uvijek znak upozorenja, ali je važno biti svjestan jer u nekim slučajevima ova nervoza može biti odraz mačje hiperestezije. Ovo je rijedak sindrom, ali može utjecati na vašeg četveronožnog prijatelja iz različitih razloga i obično je povezan s promjenama u ponašanju. Budući da je riječ o specifičnijoj bolesti i za koju je malo učitelja svjesno, Šape kuće intervjuirali su Carolinu Bernardo, učiteljicu mačke Ricotinha koja je prošla kroz ovaj problem, i veterinarku Lucianu Lobo kako bi razjasnili sumnje u sindrom mačje hiperestezije.

Mačja hiperestezija: šta je to i šta uzrokuje ovaj problem?

Sindrom mačje hiperestezije nije vrlo čest problem, ali se manifestira kod mačaka sa grčevima mišića. Prema Luciani, korijen problema je često nepoznat, ali može imati bihejvioralno, dermatološko, neurološko i ortopedsko porijeklo. „Mogući uzroci su: faktori okoline koji utiču na hipotalamus i limbički sistem, hiperaktivne i nervozne mačke, suva koža, genetski uzroci, stres, kožni paraziti poput buva, gljivica i šuga, pa čak i epilepsija“, ističe on. Iako je rijetka bolest, veća je učestalost hiperestezije mačaka kod svetih burmanskih, himalajskih i abesinskih pasmina.

Mačka sa grčevima mišića: koji su glavni simptomi hiperestezijefelina?

Koliko god rijetka bila, uvijek je dobro biti svjestan znakova ove bolesti kako bi se dijagnoza postavila što prije. To je zato što bolest može ugroziti cjelokupnu kvalitetu života životinje. Mačka sa grčevima mišića najčešći je znak: prema riječima veterinara, javlja se kada mačka mirno stoji i naglo skoči i ugrize leđa kao da je napadnuta. Međutim, drugi simptomi koji također mogu ukazivati ​​na hiperesteziju mačaka su:

• Nervoza

• Promjene u ponašanju

• Pomicanje repa dok pokušavate da ga ližete ili ugrize la

• Trči po kući kao da je uplašen

• Mreška kožu na leđima i iritira se ako se dodirne u regiji

• Može imati konvulzije i grčeve

• Pretjerano liže lumbalni dio, anus i rep

• Zjenice se šire tokom napadaja

• Neuobičajeno mjaukanje

• Može doći do gubitka težine, pa čak i sakaćenja

Hiperestezija mačaka: pregledi pomažu u dijagnozi

Carolina Bernardo je već neko vrijeme primijetila nevoljne grčeve na leđima mačića Ricota, ali mislio sam da je to čisti mačji instinkt. “Također, nikada nije voljela maziti područje oko leđa/oko repa i uvijek bi me ugrizla kada bih je mazio tamo. Ali lagani ugrizi, kao da su šala, pa nikad nisam mislio da je bol”, kaže on. Tokom pregledada bi saznala za Ricottino zdravlje, međutim, otkrila je bolest. “To je bio prvi put da sam je odveo u kliniku specijalizovanu za mačke i to zaista čini veliku razliku. Čim smo stigli, veterinar je primetio da ima grčeve i stisnuo je regiju. Rikotina je odmah reagovala, a onda mi je rekla za hiperesteziju mačaka”.

Kako se dijagnosticira sindrom mačje hiperestezije?

Prema riječima veterinara Luciane, kako hiperestezija nema definiran uzrok, dijagnoza se obično postavlja na temelju simptoma koje mačka pokazuje uz niz testova, koji će pomoći da se isključe druge bolesti. Na primjer, može biti zatražen fizikalni, neurološki, dermatološki, hormonski, urin, krv, pa čak i rendgen kičme. Kod Ricotinhe, veterinar je zatražio rendgenski snimak kičme, ali nije ništa identifikovao. “Rekla je da zaista ima mnogo slučajeva u kojima rendgenski snimak ne pokazuje ništa, ali su lijekovi neophodni – jer se radi o sindromu koji može imati više uzroka”, prenosi učiteljica.

Hiperestezija mačaka: da li je moguće izliječiti? Shvatite šta se može učiniti

Nažalost, ne postoji baš lijek za sindrom mačje hiperestezije. Ono što se zapravo može učiniti je pokušati liječiti uzroke bolesti, koji su obično povezani s nervoznom ili pod stresom mačkom. „OLiječenje se sastoji od smanjenja anksioznosti i stresa mačke stvaranjem mirnog okruženja. U tome može pomoći i pravilna ishrana, stalno i pravilno čišćenje sanduka, hranilica i pojilica”, ističe veterinar. Osim toga, ulaganje u obogaćivanje okoliša također može biti dobar način za promoviranje boljeg kvaliteta života mačaka. U ozbiljnijim slučajevima može biti potrebno propisivanje sintetičkih hormona i upotreba kontroliranih lijekova. Ricotinha je, na primjer, dva puta dnevno započeo tretman složenim lijekovima, koji bi se trebao nastaviti do daljnjeg: „Relativno je mirno, osim normalnog stresa davanja tableta mačkama, ali ovdje je već praksa kojom dominiram dobro!”.