Zabaviti štene nije težak zadatak, jer se ove životinje mogu zabaviti čak i običnim štapom. Osim toga, na tržištu kućnih ljubimaca postoji veliki izbor igračaka za pse. Problem je što nije svaka podvala potpuno sigurna. Upotreba psećih kopita i kostiju dijeli mišljenja: da, ovi predmeti mogu, da, pomoći u odvraćanju pažnje pasa na različite načine, ali malo učitelja razumije da je to igra koja se može pokazati prilično opasnom za životinju. Da bismo to razumjeli, Šape kuće intervjuirali su veterinare i stručnjake kako bi potvrdili mogu li kost i papci psa na neki način ugroziti zdravlje životinje ili ne. Pogledajte što smo pronašli!

Prirodna kost za pse: koji su rizici igračke?

Čak i ako se ovo čini kao bezopasna igra, važno je biti vrlo oprezan kada nudite prirodnu kost svom psu četveronožnom prijatelju. Kako bismo razjasnili rizike igračke, razgovarali smo s veterinarom Fabiom Ramiresom Velosom iz Nova Friburga, koji upozorava: „Mogu postojati komplikacije poput začepljenja jednjaka, pri čemu se kost ili fragment mogu zaglaviti i probušiti jednjak, uzrokujući gag refleks, povraćanje i kašalj, što također može dovesti do laceracija (posjekotina) u muskulaturi jednjaka i mogućeg krvarenja. Također ste u opasnosti od začepljenja želuca i/ilicrijevnog trakta, izaziva povraćanje, gubitak težine, proljev i često je kost moguće ukloniti samo kirurškim zahvatom.”

I tu ne staje: stručnjak također objašnjava da ovisno o vrsta kosti za pse - poput, na primjer, dimljenih - psi mogu patiti od intoksikacije. U tom slučaju česti su mučnina, povraćanje, gubitak apetita i proljev. Kako bi se igračka smatrala minimalno sigurnom za psa, veterinar savjetuje: “Veličina kosti mora biti dovoljno velika da je životinja ne može progutati, a važno je da je odgojitelj pazi da je izvadi iz na dohvat psa.životinja ako dođe do istrošenosti kako bi se izbjeglo gutanje i moguće komplikacije.”

Prirodna kost i najlonska pseća kost mogu slomiti zube

Velika razlika između prirodne kosti i najlonska kost za pse je da, prema Fabiu, prirodne verzije imaju minerale, poput kalcija, koji nisu dostupni u najlonskim kostima. Međutim, ova "dobrobit" na kraju postaje pomalo irelevantna kada prestanemo razmišljati o oralnom zdravlju pasa.

Pseći zubi sudjeluju u različitim funkcijama u životu šteneta, uključujući igre, ali je potrebno biti oprezno s ovakvom šalom, objasnila je veterinarka Mariana Lage-Marques, specijalizirana za stomatologiju. „Oni postojeradovi koji pokazuju da uporaba prirodnih kostiju povećava lomove zuba kod pasa za 40%. Iako nema znanstvenih radova koji bi dokazali da je korištenje konkretno najlonskih kostiju štetno, iz svog kliničkog iskustva mogu reći da je trenutno većina prijeloma psećih zuba koji stignu u ordinaciju uzrokovana najlonskim kostima. Razlog tome je što su ti predmeti vrlo tvrdi i kruti, zbog čega psi na kraju uglavnom slome očnjake i četiri pretkutnjaka.”

Što trebate znati o slomljenim zubima kod pasa

Slomljeni zubi kod pasa mogu nastati na različite načine, upozorava stručnjakinja Mariana: „Lom zuba može se dogoditi površinski, tj. , bez eksponiranja kanala, odnosno intenzivnije, eksponirajući kanal zuba. Kanal je unutarnji dio zuba sastavljen od živaca i krvnih žila, tako da takva ekspozicija uzrokuje odumiranje zuba i posljedično nastanak apscesa koji pacijentu zadaju veliku bol”.

Objašnjava da se pulpa zuba s godinama smanjuje. To znači da mladi pas ima jače zube, ali kada se slome, vrlo je vjerojatno da će otkriti korijenski kanal i trebati ovakav tretman. Kod starijih pasa taj dio zuba je već ovapnio i povukao se, pa lome zube.zube lakše, ali je manja vjerojatnost da će trebati korijenski kanal.

Kad psi pate od ove vrste problema, to je teško odmah primijetiti jer životinje imaju tendenciju "maskirati" bol koju osjećaju, stoga je savjet da obratite pozornost na moguće krvarenje u ustima psa. Tvoj prijatelj. Osim toga, doktorica veterine također upozorava da je psu, kada je slomljen zub, sklon naizmjeničnom žvakanju zbog nelagode.

„Bilo koji slomljeni zub ne može ostati u ustima. Potrebno je obaviti pretragu jer osim bolnih podražaja postoji opasnost od apscesa i sistemske kontaminacije”, upozorava. Stoga ovakvu procjenu treba obaviti stručnjak kako bi se shvatilo treba li zub vaditi ili je moguće spasiti liječenjem kanala. “Danas postoje čak i alternative kao što su proteze, koje postavljamo na zub nakon liječenja korijenskog kanala kako bismo pokušali smanjiti rizik od novih prijeloma.”

Bikova i kravlja papka podjednako su štetna za pse

Ostali dodaci koji su vrlo traženi kod mnogih učitelja su papci, koji se mogu podijeliti na kravlja i volovska papka za pse. Ovi predmeti su malo mekši i manje kruti od kostiju, ali to ne znači da su prikladniji za pse. NaNaime, i goveđi i kravlji papci loši su za pse jer, iako su rizici od loma zuba manji, životinja još uvijek postoji opasnost od gutanja sitnih komadića koji mogu izazvati komplikacije za njezin organizam. I tu ne staje, papci također mogu uzrokovati ozbiljne probleme sa zubima.

Pas Lorota imao je ozbiljne posljedice nakon igre s kopitima

Ne znaju svi za opasnosti igranja, pa je uobičajeno da mnogi učitelji psima nude kosti i kopita bez obraćanja pažnje. U slučaju Lorote, psa Ane Heloíse Coste, situacija je bila prilično alarmantna i, nažalost, nije imala sretan završetak. “Uvijek sam bio jako zabrinut za Lorotino zdravlje i dobrobit, pa sam puno istraživao o bilo čemu prije nego što sam joj to ponudio. Već sam čitao na internetu da goveđi papci mogu uzrokovati lomljenje zubi, ali sam vjerovao da je to nešto malo vjerojatno i da se to događa samo manjim psima, s krhkijim zubima. Lorota je bila jazavčar star oko godinu dana kad sam joj prvi put ponudio papak i smatrao sam ga vrlo korisnim jer je to definitivno bila igračka/poslastica koja joj je najviše odvlačila pažnju. Izgrizla je nekoliko takvih tijekom svog života, sve dok me zbog jednog od njih, neizravno, nisam izgubio.”

Prvi znakovi da nešto nije u redu s malim psom bili su bukalno krvarenje isitni ostaci zuba koje je ona ispljunula. “Otvorio sam usta i vidio da je jedan od onih većih stražnjih zuba (kutnjaka) slomljen i da se vidi mala crvena točka. Pretražujući internet, otkrio sam da je to otvoren kanal i stoga sklon ulasku bakterija koje mogu dovesti do opasnih infekcija. Da ne spominjem bol koju je vjerojatno osjećala.” Kako bi riješila situaciju, Ana Heloísa je potražila specijalista veterinarske stomatologije, uostalom, otkriveni kanal može biti vrlo opasan. Jedina alternativa bila je operacija vađenja kanala, koja je zahtijevala korištenje opće anestezije, a tijekom tog zahvata štene nije pružalo otpor.

Iako to nije izravni uzrok smrti šteneta, Ana Heloísa vjeruje da je mogla izbjeći gubitak da nije ponudila igračku. “Čak i uz predoperativne preglede koji su ukazivali na srčanu sigurnost zahvata, Lorota ga nije mogla podnijeti. Ta činjenica sama po sebi nije imala nikakve veze sa slomljenim zubima i objašnjeno mi je da se to može dogoditi s bilo kojim drugim zahvatom koji zahtijeva opću anesteziju, ali bilo je vrlo teško ne kriviti sebe što sam ponudio užinu za koju sam znao da nosi rizike i da, Na kraju krajeva, to je bio predmet odgovoran za njezinu smrt. Od tada sam sve profesore koje poznajem upozorio na rizik”.

Kost od pseće kože činitakođer loše?

Osim s prirodnim i najlonskim kostima, morate biti oprezni i s kostima od pseće kože. Prema Fabiju, ova vrsta igračaka može biti štetna u nekim uvjetima. “Prvo, veličina kosti mora biti veća od one kod psa kako ne bi došlo do začepljenja i gušenja; drugo, uvijek kupujte one koji dolaze zasebno zapakirani kako biste smanjili kontaminaciju; treće, ako se prekomjerno konzumira, pseća kost može uzrokovati proljev, pa je dobro izbjegavati velike količine. S moje točke gledišta, ja ukazujem na kost svakih 15 dana.”

Da bismo bolje razumjeli mogućnost kontaminacije, potrebno je razumjeti da se obrada kože odvija u različitim fazama. Tijekom postupka, koža može doći u kontakt sa tvarima koje se smatraju otrovnima za pse. Stoga veterinar upozorava: “Važno je pročitati opis proizvoda, posebno u slučaju alergičnih životinja”.

Dakle, koja je najbolja kost za pse?

Na ovo pitanje nije moguće dati odgovor jer bilo kakva igra pasa s kostima ili goveđim papcima može biti štetna za zdravlje životinje. Stoga o izboru svakog učitelja ovisi hoće li preuzeti rizik svake igračke i posvetiti se nadzoru nad štenetom. “Nažalost, bilo koji tip može dovesti do komplikacija, čak i malihfragmenti mogu dovesti do začepljenja, na primjer. Dakle, vrijedno je istaknuti zapažanje učitelja pri davanju kosti i praćenju ponašanja životinje”, usmjerava Fabio. Također je vrijedno spomenuti da se problemi obično javljaju kod mladih ili jako uznemirenih pasa koji mogu progutati komadiće igračke.

Pseća kopita i kosti: kako prepoznati kada je životinji potrebna pomoć?

U idealnom slučaju, ovu vrstu igre uvijek treba nadzirati učitelj kako bi se spriječile nezgode. Ali ako štene slučajno ima pristup papcima i kostima bez nadzora, važno je paziti na moguće znakove problema. Veterinar Fabio ističe najčešće simptome sljedećih stanja:

• Crijevna opstrukcija: životinja će pokazivati ​​apatiju, gubitak apetita, proljev, bolove u trbuhu, nadutost u trbuhu i puno povraćanja .

• Gušenje: životinja će imati snažan refleks povraćanja, kašalj i pojačano lučenje sline.

• Otrovanje: U početku, pas će osjetiti gubitak apetita, povraćanje, proljev i može imati temperaturu u nekim slučajevima.

Prilikom prepoznavanja bilo koje od gore opisanih situacija, važno je što prije potražiti pomoć stručnjaka.

Pogledajte druge igračke za pse koje mogu zamijeniti kosti i papke

Nema manjka opcija koje jamče zabavutvog psa! Gricalice, lopte, interaktivne igračke s hranom... ukratko, mogućnosti su beskrajne. “Idealno su igračke koje su izdržljivije, koje se ne mogu lako uništiti i, prije svega, nisu napravljene od otrovnih proizvoda za pse”, preporučuje veterinar Fabio. Stomatologinja Marijana upozorava i na još jedan problem o kojem također treba voditi računa pri odabiru igračke: “Najbolje igračke su one koje nisu toliko tvrde ili koje su specifične za žvakanje. Također je važno da se na početku nudi uz mentorski nadzor i praćenje”.

Učiteljica Ana Heloísa, pak, udomila je još jednu ženku i komentirala koje su joj opcije danas najdraže: “Nakon Lorote, udomila sam Amoru, psića nervoznih zubića i nisam imala hrabrost da joj ponudi prirodne kosti i papke. Držim se kožnih kostiju (posebno onih koje su samo trake, koje ne oslobađaju komadiće od kojih se možete gušiti), igračaka na navijanje, sirove mrkve, mekših grickalica i aromatiziranih gumenih igračaka”.