Zabaviti štene nije baš težak zadatak, jer se ove životinje mogu zabaviti čak i jednostavnim štapom. Osim toga, na tržištu kućnih ljubimaca postoji širok izbor igračaka za pse. Problem je što nije svaka šala potpuno sigurna. Upotreba psećih kopita i kostiju dijeli mišljenja: ovi predmeti mogu, da, pomoći psima da odvrate pažnju na različite načine, ali malo učitelja razumije da je ovo igra koja se može pokazati prilično opasnom za životinju. Da bi to shvatili, Kuće šape je intervjuisalo veterinare i specijaliste kako bi potvrdili mogu li kost i kopito psa na neki način ugroziti zdravlje životinje ili ne. Pogledajte šta smo pronašli!

Prirodna kost za pse: koji su rizici igračke?

Čak i ako ovo izgleda kao bezopasna igra, važno je biti vrlo oprezan kada nudite prirodnu kost svom psećem četveronožnom prijatelju. Kako bismo razjasnili rizike igračke, razgovarali smo s veterinarom Fabiom Ramiresom Velosom iz Nove Friburga, koji upozorava: „Može doći do komplikacija kao što je opstrukcija jednjaka, u kojoj se kost ili fragment može zaglaviti i probiti jednjak, uzrokujući povraćanje i kašalj, što takođe može dovesti do laceracija (posjekotina) u muskulaturi jednjaka i mogućeg krvarenja. Također ste u opasnosti od opstrukcije želuca i/ilicrijevnog trakta, izaziva povraćanje, gubitak težine, dijareju i da je mnogo puta kost moguće ukloniti samo hirurškim zahvatom.”

I tu se ne zaustavlja: specijalista također objašnjava da u zavisnosti od vrsta kosti za pse - poput, na primjer, dimljenih - psi mogu patiti od intoksikacije. U ovom slučaju česti su mučnina, povraćanje, gubitak apetita i dijareja. Da bi se igračka smatrala minimalno sigurnom za psa, veterinar savjetuje: „Veličina kosti mora biti dovoljno velika da je životinja ne može progutati, a važno je da učitelj pazi da je izvadi iz doseg psa.životinje ako postoji bilo kakvo habanje kako bi se izbjeglo gutanje i moguće komplikacije.”

Prirodna kost i najlonska pseća kost mogu slomiti zube

Velika razlika između prirodne kosti i Najlonska kost za pse je da, prema Fabiju, prirodne verzije imaju minerale, kao što je kalcij, koji nisu dostupni u najlonskim kostima. Međutim, ova “korist” postaje malo nevažna kada prestanemo razmišljati o oralnom zdravlju pasa.

Pseći zubi učestvuju u različitim funkcijama u životu šteneta, uključujući igre, ali potrebno je biti oprezno sa ovakvom šalom, objasnila je veterinarka Mariana Lage-Marques, specijalizirana za stomatologiju. „Oni postojeradovi koji ukazuju da upotreba prirodnih kostiju povećava frakture zuba kod pasa za 40%. Iako ne postoje naučni radovi koji dokazuju da je upotreba najlonskih kostiju štetna, iz svog kliničkog iskustva mogu reći da je trenutno većina prijeloma psećih zuba koji stignu u ordinaciju uzrokovana najlonskim kostima. Razlog tome je što su ovi predmeti veoma tvrdi i kruti, zbog čega psi uglavnom lome očnjake i četiri pretkutnjaka.”

Šta treba da znate o slomljenim zubima kod pasa

Slomljeni zubi kod pasa mogu nastati na različite načine, upozorava stručnjakinja Marijana: „Faktura zuba može se desiti površinski, tj. , bez izlaganja kanala, ili intenzivnije, otkrivanja kanala zuba. Kanal je unutrašnji dio zuba koji se sastoji od živaca i krvnih žila, tako da takvo izlaganje uzrokuje odumiranje zuba i posljedično apscese koji pacijentu zadaju veliku bol”.

Ona objašnjava da se pulpa zuba s godinama smanjuje. To znači da mladi pas ima jače zube, ali kada se polome, velika je vjerovatnoća da će otkriti korijenski kanal i trebaće mu ovakav tretman. Kod starijih pasa ovaj dio zuba se već kalcificirao i povukao, pa lome zube.zube lakše, ali je manje vjerovatno da će im trebati korijenski kanal.

Kada psi pate od ove vrste problema, to je teško odmah primijetiti jer životinje imaju tendenciju da “maskiraju” bol koji osjećaju, pa je savjet da budete svjesni mogućeg krvarenja u ustima psa. Tvoj prijatelj. Osim toga, veterinar također upozorava da pas, kada ima slomljen zub, sklon naizmjeničnom žvakanju zbog nelagode.

„Bilo koji slomljeni zub ne može ostati u ustima. Neophodno je izvršiti istragu, jer pored bolnih podražaja postoji opasnost od apscesa i sistemske kontaminacije”, upozorava on. Stoga ovu vrstu procjene treba uraditi stručnjak kako bi se shvatilo da li je zubu potrebno vađenje ili je moguće spasiti liječenjem kanala. “Danas postoje čak i alternative kao što su proteze, koje postavljamo na zub nakon tretmana korijenskog kanala kako bismo pokušali minimizirati rizik od novih prijeloma”.

Bikovska i kravlja kopita podjednako su štetna za pse

Ostali dodaci koji su vrlo traženi od strane mnogih učitelja su kopita koja se mogu podijeliti na goveđa ili volovska kopita za pse. Ovi predmeti su malo mekši i manje kruti od kostiju, ali to ne znači da su prikladniji za pse. AtU stvari, i goveđa i kravlja kopita su loša za pse jer, iako je rizik od prijeloma zuba manji, životinja i dalje riskira gutanje malih komada koji mogu uzrokovati komplikacije za njen organizam. I tu se ne zaustavlja, kopita mogu uzrokovati i ozbiljne probleme sa zubima.

Pas Lorota imao je ozbiljne posljedice nakon igranja kopitima

Ne znaju svi za opasnosti igre, tako da je uobičajeno da mnogi učitelji nude psima kosti i kopita ne obraćajući dužnu pažnju. U slučaju Lorote, psa Ane Heloise Coste, situacija je bila prilično alarmantna i, nažalost, nije imala sretan kraj. “Uvijek sam bio veoma zabrinut za Lorotino zdravlje i dobrobit, pa sam mnogo istraživao o bilo čemu prije nego što sam joj to ponudio. Već sam čitao na internetu da goveđa kopita mogu uzrokovati lomljenje zuba, ali sam vjerovala da je to nešto malo vjerovatno i da se to dešava samo manjim psima, sa krhkim zubima. Lorota je bila jazavčar star oko godinu dana kada sam joj prvi put ponudio kopito i smatrao sam da je to bilo vrlo korisno jer je definitivno igračka/poslastica koja ju je najviše ometala. Nekoliko ih je grizla tokom svog života, sve dok jedno od njih, posredno, nije dovelo do toga da je izgubim.”

Prvi znakovi da nešto nije u redu sa malim psom bili su bukalno krvarenje imale ostatke zuba koje je ispljunula. “Otvorio sam usta i vidio da je jedan od onih većih stražnjih zuba (kutnjaci) slomljen i na njemu se vidi mala crvena tačka. Pretražujući internet otkrio sam da se radi o otkrivenom kanalu i stoga sklonom ulasku bakterija koje mogu dovesti do opasnih infekcija. Da ne spominjem bol koji je vjerovatno osjećala.” Kako bi riješila situaciju, Ana Heloísa je potražila specijalistu veterinarske stomatologije, uostalom, otkriveni kanal može biti vrlo opasan. Jedina alternativa bila je operacija vađenja kanala, koja je zahtijevala korištenje opće anestezije, a štene se nije opirala tokom ove procedure.

Iako to nije bio direktan uzrok smrti šteneta, Ana Heloísa vjeruje da je mogla izbjeći gubitak da nije ponudila igračku. “Čak i sa preoperativnim pregledima koji su ukazivali na srčanu sigurnost procedure, Lorota nije mogla podnijeti. Ova činjenica sama po sebi nije imala nikakve veze sa slomljenim zubima i objašnjeno mi je da se to može desiti kod bilo koje druge procedure koja zahteva opštu anesteziju, ali je bilo jako teško da ne krivim sebe što sam ponudio užinu za koju sam znao da ima rizik i da, na kraju dana, na kraju krajeva, to je bio objekat odgovoran za njenu smrt. Od tada sam upozorio sve nastavnike koje poznajem na rizik”.

Pseća kožna kost činitakođer loše?

Pored prirodnih i najlonskih kostiju, morate biti oprezni i sa kostima od pseće kože. Prema Fabiju, ova vrsta igračaka može biti štetna u nekim uslovima. “Prvo, veličina kosti mora biti veća od one kod psa kako ne bi došlo do začepljenja i gušenja; drugo, uvijek kupujte one koje dolaze odvojeno zapakovane kako biste sveli kontaminaciju na minimum; treće, ako se konzumira u prekomjernoj količini, pseća kožna kost može uzrokovati proljev, pa je stoga dobro izbjegavati velike količine. Sa moje tačke gledišta, označavam kost svakih 15 dana.”

Da bismo bolje razumjeli mogućnost kontaminacije, potrebno je razumjeti da se obrada kože odvija u različitim fazama. Tokom postupka, koža može doći u kontakt sa supstancama koje se smatraju toksičnim za pse. Stoga veterinar upozorava: „Važno je pročitati opis proizvoda, posebno u slučaju alergičnih životinja“.

Dakle, koja je kost najbolja za pse?

Na ovo nije moguće doći do odgovora, jer bilo kakva igra koja uključuje kosti ili goveđa kopita za pse može biti štetna po zdravlje životinje. Stoga ovisi o izboru svakog učitelja da preuzme rizike svake igračke i da se posveti nadzoru šteneta. “Nažalost, bilo koji tip može dovesti do komplikacija, čak i malihfragmenti mogu dovesti do začepljenja, na primjer. Dakle, vrijedno je istaknuti zapažanje učitelja prilikom davanja kosti i praćenja ponašanja životinje”, vodi Fabio. Također je vrijedno spomenuti da se problemi obično javljaju kod mladih ili vrlo uznemirenih pasa koji mogu progutati dijelove igračaka.

Pseća kopita i kosti: kako prepoznati kada životinji treba pomoć?

U idealnom slučaju, ovu vrstu igre uvijek treba nadgledati učitelj kako bi se spriječile nezgode. Ali ako štene slučajno ima pristup kopitima i kostima bez nadzora, važno je paziti na moguće znakove problema. Veterinar Fabio ističe najčešće simptome sljedećih stanja:

• Crijevna opstrukcija: životinja će pokazati apatiju, gubitak apetita, proljev, bol u trbuhu, nadutost u trbuhu i puno povraćanja .

• Gušenje: životinja će imati jak refleks povraćanja, kašalj i pojačano lučenje pljuvačke.

• Otrovanje: U početku, pas će doživjeti gubitak apetita, povraćanje, proljev i može imati groznicu u nekim slučajevima.

Prilikom identificiranja bilo koje od gore opisanih situacija, neophodno je potražiti pomoć stručnjaka što je prije moguće.

Pogledajte druge igračke za pse koje mogu zamijeniti kosti i kopita

Ne postoji nedostatak opcija koje garantiraju zabavutvog psa! Grizalice, loptice, interaktivne igračke sa hranom... ukratko, mogućnosti su beskrajne. “U idealnom slučaju, igračke koje su izdržljivije, koje se ne mogu lako uništiti i, prije svega, nisu napravljene od otrovnih proizvoda za pse”, preporučuje veterinar Fabio. Stomatolog Marijana upozorava i na još jednu stvar koju treba uzeti u obzir pri odabiru igračke: „Najbolje igračke su one koje nisu tako tvrde ili su specifične za žvakanje. Također je važno da se na početku nudi uz mentorski nadzor i praćenje”.

Tutorica Ana Heloísa je, s druge strane, udomila još jednu ženku i komentirala koje su joj danas omiljene opcije: „Nakon Lorote, udomila sam Amoru, štene sa nervoznim zubićima i nisam imala hrabrosti da joj ponudi prirodne kosti i kopita. Držim se kožnih kostiju (posebno onih koje su samo trake, koje ne oslobađaju komadiće od kojih se možete ugušiti), igračaka na navijanje, sirovih šargarepa, mekših grickalica i aromatiziranih gumenih igračaka”.