Jeste li ikada čuli za terapiju tekućinom kod mačaka? Vrlo česta u slučajevima zatajenja bubrega kod mačaka, tečna terapija kod mačaka je pomoćni tretman koji potiče hidrataciju životinje. To je svestran postupak koji se može primijeniti na različite načine i sa specifičnim tekućinama za svaku situaciju. Kako bi razjasnili sve nedoumice oko terapije tekućinom kod mačaka, Kuće šape razgovarali su s veterinarkom specijalistom za mačke i vlasnicom Diário Felina, Jéssicom de Andrade. Ako imate mačku sa zatajenjem bubrega ili samo želite saznati više o ovom tretmanu, sastavili smo sve važne informacije o ovoj temi.

Šta je terapija tekućinom kod mačaka?

Terapija tečnostima kod mačaka je pomoćni tretman čiji je glavni cilj regulacija količine vode i elektrolita u tijelu. Jéssica Andrade objašnjava da je terapija tekućinom kod mačaka efikasna kada je nivo vode u tijelu nizak: "Cilj tretmana je hidratizirati pacijenta koji je u stanju dehidracije." Prednosti terapije tekućinom kod mačaka, stoga, su da ispravljaju neravnotežu elektrolita i vode, dopunjuju kalorije i hranjive tvari, vraćaju volumen tekućine i vraćaju ih u normalna stanja.

Slučajevi bolesti bubrega kod mačaka često imaju koristi od primjene terapije tekućinom

A terapija tekućinom kod mačaka indicirana je u slučajevima dehidracije.zatajenje bubrega kod mačaka, jedan je od najindiciranih potpornih tretmana. To je zato što mačka sa zatajenjem bubrega ima poteškoća s pravilnim filtriranjem krvi, što dovodi do nakupljanja tvari koje se normalno eliminiraju urinom. Uz terapiju tekućinom, mačke s problemima s bubrezima imaju smanjenu koncentraciju ovih tvari i ostaju hidratizirane. Ovo je bio slučaj Mije, mačića u vlasništvu novinarke Ane Heloise Koste. Mačka se već skoro godinu dana bori sa strašnom hroničnom bolešću bubrega kod mačaka. “Ona ima veoma kompromitovanu funkciju bubrega, tako da ne može dobro da filtrira tečnost i na kraju dobije veliku mučninu jer ima veći nivo toksina u krvi od normalnog. Osim toga, mačke sa lošim bubrezima gube više tekućine nego što bi trebalo, pa su sklone dehidraciji”, objašnjava tutor.

Procedura terapije tekućinom kod mačaka garantuje zamjenu i ravnotežu tvari u tijelu

Postoje tri faze u procesu fluidne terapije kod mačaka. Prvi je reanimacija, obično neophodna u hitnijim slučajevima, nadoknađivanje supstanci koje se obično gube u slučajevima šoka, povraćanja i teške dijareje. Druga faza fluidne terapije kod mačaka je rehidracija, uz zamjenu vode i elektrolita. Konačno, posljednja faza terapije tekućinom kod mačaka je održavanje, s ciljem održavanja tečnosti na nivou

Potkožni serum kod mačaka i venski put su glavni oblici primjene fluidne terapije

Važno je znati kako se može primijeniti tečna terapija kod mačaka. “Prvi [oblik primjene] je intravenozna primjena seruma, koja se radi isključivo u hospitalizaciji ili bolničkim procedurama”, objašnjava specijalista. Venski put je efikasan i brz, ali mačku treba dobro nadzirati. Primjena potkožnog seruma kod mačaka je drugi mogući način i jedan od najčešćih. “Serum nanosimo na životinju u potkožnoj regiji (između kože i mišića). Može se primijeniti u kancelariji za nekoliko minuta i omogućava životinji da apsorbira ovaj sadržaj u narednim satima.” Nije baš pogodna za slučajeve umjerene do teške dehidracije, ali je prilično efikasna u blažim slučajevima.

Ana Heloísa obično ga nanosi na Miju kod kuće: „Serum nanosim potkožno, odnosno debelom iglom koja probija samo Mijinu kožu i taloži količinu seruma koju je veterinar propisao između mišića i kože . Ispod kože je 'mala kuglica' veličine limuna čim obavim tretman. Mišić upija ovu tečnost malo po malo”. Terapija tekućinom kod mačaka može se primijeniti i oralno. Vrijedi zapamtiti da ovaj tretman nije samo za mačke. Terapija potkožnom tečnošću kod pasa je takođe efikasna kodliječenje dehidriranih pasa.

Volim i vrsta seruma koji se koristi u terapiji tekućinom kod mačaka variraju u zavisnosti od situacije

U liječenju tečne terapije kod mačaka, put, vrsta i količina tekućine koja se primjenjuje razlikuju se u svakom slučaju. “Dehidrirani pacijent ima nekoliko ozbiljnosti. Teži slučajevi dehidracije nužno zahtijevaju terapiju venskim tečnostima, koja se izvodi tokom hospitalizacije. U blažim ili hroničnim slučajevima odlučujemo se za terapiju potkožnom tečnošću koja ne zahteva hospitalizaciju pacijenta”, objašnjava Džesika. Među najčešćim vrstama tečnosti, veterinar ističe potkožni serum kod mačaka ili ringer sa laktatom. Osim toga, prema svakom pacijentu, tekućinama se mogu dodati i drugi lijekovi. Da biste pravilno primijenili terapiju tekućinom kod mačaka, morate obratiti pažnju na cjelokupnu zdravstveno stanje životinje. “Uzima se u obzir funkcije jetre i bubrega i postojeće patologije da bi se odabrala vrsta tekućine. Za zapreminu se uzima u obzir vrsta (razlikuje se kod pasa i mačaka), težina i stepen dehidracije”, pojašnjava Džesika.

Višak potkožnog seruma kod mačaka može dovesti do komplikacija

Mora se poštovati indikacija količine koja se primjenjuje u terapiji tekućinom kod mačaka kako bi tretman bio efikasan i ne bi došlo do problema. Manji iznos ne garantujeobnavljanje hidratacije tijela. Već nanošenje previše može dovesti do komplikacija. “Pretjerana hidratacija životinje može uzrokovati ozbiljne posljedice, kao što je nakupljanje tekućine u dijelovima tijela koje ne bi trebalo biti. Sav tretman mora odrediti veterinar prema dijagnozi pacijenta”, objašnjava specijalista.

Mačke sa zatajenjem bubrega trebaju kontinuiranu primjenu seruma

Liječenje tečnom terapijom kod mačaka obično se može prekinuti kada stanje dehidracije postane stabilno. Međutim, postoje situacije koje utiču na mačku - problemi s bubrezima, na primjer - koje zahtijevaju često praćenje. “Postoje bolesti, kao što je zatajenje bubrega kod mačaka, gdje mačka održava stanje kronične dehidracije, nesposobna sama da održava normalnu hidrataciju. Stoga se ovaj tretman provodi do kraja života životinje”, objašnjava Jessica.

Tokom primjene terapije tekućinom, mačke mogu postati pod stresom

Tokom terapije tekućinom, mačke mogu postati malo nemirne. Iako nije bolno za životinju, igla je može uplašiti. “Mia se skoro uvijek žali na pirsing, čak reži i ponekad pokuša da me ugrize. Što mirnije i brže uspem da ostanem, to bolje za proces“, kaže Ana Heloisa. S vremenom će se mačka naviknuti na to. prati nekesavjeti, kao što je korištenje ogrlica i vodiča za mačke, pomažu da kućni ljubimac bude smireniji. Još jedan savjet je da mnogo mažite mačku kako bi se osjećala ugodnije. Mogu se koristiti i grickalice koje se nude kao pozitivno pojačanje.

Potkožni serum kod mačaka može primijeniti sam vlasnik

Uglavnom u slučajevima bolest kronične bubrežne insuficijencije kod mačaka, uobičajeno je da učitelj sam primjenjuje potkožni serum kod mačaka. Za to morate biti oprezni i točno slijediti upute veterinara. Ako još niste spremni za nanošenje potkožnog seruma kod mačaka, bolje je pričekati dok ne osjetite samopouzdanje. Tutorici Ani Heloísi je trebalo pet mjeseci da se sama prijavi. “Prva 4 mjeseca liječenja vodio sam je veterinaru na terapiju tekućinom tri puta sedmično. Čak i kupnja seruma u specijaliziranoj ljekarni i plaćanje samo za aplikaciju, cijena je bila prilično visoka. Ali još uvijek se nisam osjećala spremnom da ga nanesem kod kuće, sama. Tek u petom mjesecu sam dobio savjete od veterinara, dosta sam pratio primjenu i uspio sam”, kaže.

Čak i uz veću praksu primjene potkožnog seruma kod mačaka, normalno je da ga vlasnik ponekad ne može primijeniti. “Do dana današnjeg, 8 mjeseci kasnije, još uvijek ima sedmica da ne mogu napraviti rupu i zadržati je mirnu 10 minuta (jer je kod kuće mnogo nervoznija nego kod kuće).klinici, pa je teže). Kada se to dogodi, na kraju ga odnesem na kliniku ili isprobam drugu tehniku”, objašnjava Ana Heloísa.

Da li terapija tekućinom kod mačaka daje pozitivne rezultate?

Terapija tečnošću kod mačaka je tretman podrške koji pomaže da se životinje brzo i efikasno vrate u stanje hidratacije. Rezultati su obično vrlo pozitivni. Ana Heloisa objašnjava da je terapija tečnostima kod mačaka pomogla Miji da ima mnogo bolje zdravlje: „Izgubila je oko 30% svoje težine kada nije bila lečena, nije htela ništa drugo da jede i provela je ceo dan u krevetu. Nakon seruma i promjene hrane koju je preporučio veterinar, udebljala se i danas vodi normalan, sretan život”. Tutor također kaže da je, osim što je pomogla da Mia bude zdravija, tečna terapija kod mačaka i dalje bila način da se njih dvoje zbliže. "To je na kraju ekskluzivan trenutak s njom, s puno ljubavi i pažnje", kaže on.